Apostolska putovanja pape sv. Ivana Pavla II

1979

25.I. -1.II.  Dominikanska Republika, Meksiko, Bahami

2.VI.-10.VI. Poljska

29.IX.-8.X. Irska , SAD

28.XI.-30.X. Turska

1980

2.V-8.V.Zair (sada  Kongo DR ), Kongo Brazavil, Kenija

8.V.-10.V. Gana

10.V-12.V. Gornja Volta (sada Burkina Fasso), Obala Bjelokosti

30.V.-2.VI. Francuska

30.VI-12.VII. Brazil

15.XI-19.XI. SR Njemačka

1981

16.II. Pakistan

17.II.-22.II. Filipini

22-23.II. Guam

23.II.-24.II. Japan

26.II. SAD

1982

12.II -19.II. Nigerija, Benin, Gabon, Ekvatorijalna Gvineja

12.V-15.V.Portugal

28.V.-2.VI. Velika Britanija

11.VI-12.VI. Brazil , Argentina

15.VI. Švicarska

29.VIII. San Marino

31.X.-9.XI. Španjolska

1983

2.III. Portugal (tehničko zaustavljanje)

2.III-9.III. Kostarika, Nikaragva, Panama,Salvador,Guatemala,Honduras,Bezile,Haiti

16.III-23.III. Poljska

14.VIII-15.VIII Francuska

10.IX.-13.IX. Austrija

1984

2.V. SAD

3.V.-11.V. Južna Koreja,Papua Nova Gvineja,Solomonski otoci,Tajland

12.VI-17.VI. Švicarska

9.IX.-20.IX. Kanada

10.X. Španjolska

12.X. Dominikanska Republika , Potoriko

1985

26.I.-5.II. Venezuela, Ekvador, Peru, Trinidan i Tobago

11.V.-21.V. Nizozemska, Luksemburg, Belgija

8.VIII-19.VIII. Togo,Obala Bjelokosti,Kamerun,Srednjoafrička Republika, Zair ( sada DR Kongo, Kenija , Maroko

8.IX. Švicarska, Lihtenštajn

1986

31.I.-10.II. Indija

1.VII.-7.VII. Kolumbija, Sveta Lucija

4.X.-7.X. Francuska

19.XI.-1.XII. Bangladeš, Singapur,Fidži,Novi Zeland, Australija,Sejšeli

1987

1.IV.-12.IV. Urugvaj, Čile, Argentina

30.IV.-4.V. SR Njemačka

8.VI.-14.VI. Poljska

10.IX.-20.IX. SAD, Kanda

1988

7.V.-18.V. Urugvaj, Bolivija, Peru,Paragvaj

23.VI-27.VI. Austrija

10.IX.-19.IX. Zimbabve, Bocvana,Lesoto,Svazilend,Mozambik

8.X-11.X. Francuska

1989

28.IV.-6.V. Madagaskar,Reunion ( francuski departman ), Zambia, Malavi

1.VI.-10.VI. Norveška, Island,Finska,Danska, Švedska

19.VIII-21.VIII. Španjolska

7.X.-16.X. Južna Koreja,Indonezija, Mauricijus

1990

25.I.-1.II. Zelenortski otoci,Gvineja Bissau,Mali,Burkina Fasso, Čad

21.IV-22.IV. Čehoslovačka ( danas Češka i Slovačka)

6.V-13.V. Meksiko, Kurakao

25.V.-27.V. Malta

1.IX.-10.IX. Malta (tehničko zaustavljanje), Tanzanija, Burundi,Ruanda,Obala Bjelokosti

1991

10.V-13.V. Portugal

1.VI-9.VI. Poljska

13.V.-20.VI.Poljska, Mađarska

12.X.-21.X. Brazil

1992

19.II.-25.II. Senegal,Gambia, Gvineja

4.VI-7.VI. Angola, Sveti Toma i Principe

9.X.-14.X. Dominikanska Republika

1993

3.II.-10.II. Benin, Uganda, Sudan

25.IV. Albanija

12.VI-17.VI. Španjolska

9.VIII.-15.VIII. Jamajka, Mekisko, SAD

4.IX.-6.IX. Litva, Latvija, Estonija

1994

10.IX.-11.IX. Hrvatska

1995

10.I-21.I. Filipini,Papua Nova Gvineja, Australija, Šri Lanka

20.V.-22.V. Češka, Poljska

3.VI-4.VI. Belgija

30.VI-3.VII. Slovačka

14.IX-20.IX. Kamerun,JAR, Kenija

4.X.-9.X. SAD

1996

5.II-11.II. Guatemala, Nikaragva,Salvador, Venezuela

14.IV. Tunis

17.V.-19.V. Slovenija

21.VI.-23.VI. Njemačka

6.IX-7.IX. Mađarska

19.IX.-22.IX. Francuska

1997

12.IV-13.IV. Bosna i Hercegovina

25.IV.-27.IV. Češka

10.V.-11.V. Libanon

31.V.-10.VI. Poljska

21.VIII.-24.VIII. Francuska

2.X.-6.X. Brazil

1988

21.I-26.I. Kuba

21.III.-23.III. Nigerija

10.VI. Austrija

2.X.-4.X. Hrvatska

1999

22.I.-27.I. Meksiko, SAD

7.V.-9.V. Rumunjska

5.VI.-17.VI. Poljska

19.IX. Slovenija

6.XI.-8.XI. Gruzija, Indija

2000

24.II.-26.II. Egipat

20.III.-21.III. Jordan,Izrael, Palestina

12-V.13.V. Portugal

2001

4.V.-9.V. Grčka,Sirija,Malta

23.VI-27.VI. Ukrajina

22.IX.-27.IX. Kazahstan,Armenija

2002

22.V.-26.V. Azerbajdžan, Bugarska

23.VII.-2.VIII. Kanada, Gvatemala,Meksiko

16.VIII.-19.VIII. Poljska

2003

3.V.-4.V. Španjolska

5.VI-9.VI. Hrvatska

22.VI. Bosna i Hercegovina

11.IX-14.IX. Slovačka

2004

5.VI.6.VI. Švicarska

14.VIII-15.VIII. Francuska

Sveti Benedikt

Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće.

Ora et labora . Radi i moli . Krilatica koja će uvijek biti aktualna, a koju je svojim redovnicima darovao sveti Benedikt. I ne samo njima, nego svim kršćanima.

Benedikt je rođen oko g. 480. u Norci, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rim je tada još uvijek blistao od sjaja i stare slave, i dičio se grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla. Ipak nije bio ono što je bio negda. Prijestolnica je carstva bila u Bizantu, na Istoku. 

Istina, rimski je biskup bio glava cijele Crkve, ali baš za vrijeme papina izbora g. 498. Benedikt je morao vidjeti i doživjeti mnogo neugodnosti. Rimski kler nije bio na visini. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti.

Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. U njoj je Benedikt ostao kao ponizni učenik tri godine i stekao mnogo vrijednih duhovnih spoznaja i iskustava. Zatim ga je Bog iz tamne špilje izveo van na svjetlo da bi kao veliki svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi.

 Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice trebaju postati crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba biti slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tijela, to jest Crkve.

Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, “škola služenja Gospodinu”, u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života – po uzoru apostola – naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: “Moli i radi!”

Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: “Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!” Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom.

Sveti Benedikt umro je 21. ožujka 547. i njegov se blagdan stoljećima slavio na taj dan. No kako je u korizmi slavljenje svetaca suzdržano, blagdan se sv. Benedikta slavi 11. srpnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino.

Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti.

Nije li kardinal Jozef Ratzinger , kad je izabrao pontifikalno ime Benedikt  XVI, mislio  na Europu , i njezino liberalističko lutanje i odbijanje njezinih kršćanskih korijena ?


Sveti Benedikte , moli za nas .