Ili popularno „Palotinci“, po svome osnivaču
sv. Vinku Pallottiju.
Latinski naziv: Societas Apostolatus Catholici;
skraćenica: S.A.C.
Vinko (Vincenzo) Pallotti rodio se 21 travnja
1795 godine u Rimu, kao treće od desetero djece, vrlo pobožnih roditelja, Pavla
i Magdalene de Rossi. Vrijeme odrastanja malog Vinka, obilježava francuska
revolucija koja će se preseliti i na Apeninski poluotok, rušeći Mletačku
republiku i samu Papinsku državu. Vinko izražava želju svojim roditeljima, za
svećeničkim pozivom, što oni s radošću
prihvaćaju. Studije počinje 1811 godine, a za svećenika biva zaređen 1818
godine. Vinko započinje svoje djelovanje u vrlo teškim trenucima za Katoličku
crkvu. Papa je u pritvoru, Papinska država je ukinuta, a svjetina napada
svećenike po rimskim ulicama. Vinko odmah započinje apostolat u Rimu, skrbeći
se za različite slojeve ljudi u društvu, a posebno za sirotinju, napuštene
i bolesne, kojih je tada u Rimu napretek.
Osniva utočišta, vrši dušobrižništvo vojnika, studenata, zatvorenika, i potiče
rad pobožnih laičkih udruga. Posebnu duhovnu skrb ,otac Vinko provodi među
osuđenicima na smrtnu kaznu. U crkvi sv. Ivana Krstitelja djelovati će
bratovština, u kojoj će Vinko dugo služiti, a osnovana je baš za pomoć
osuđenicima. Otac Vinko će mnoge dopratiti do vješala, izmirujući ih sa Bogom
„in extremis“. Ljubav prema ovom apostolatu, toliko će obuzeti Vinka, da je
zatražio kada umre, da ga pokopaju u društvu onih koje je uspio izmiriti s
Bogom u posljednjem času, kao što je to Krist obećao Dizmi, desnom razbojniku.
U vršenju apostolata, otac Vinko je okupio oko sebe priličan broj pobožnih
laika i dio svećenika. Vinko pomišlja o ujedinjavanju tih ljudi u jedno
„tkivo“, tj zajednicu. U njegovom duhovnom dnevniku, koji je pronađen nakon
njegove smrti, zapisano je: „Moj najmilosrdniji Bože, ti si mi darovao zadatak pokretanja
i osnivanja slijedećeg na sigurnim temeljima, promičući, usavršujući i
ovjekovječujući posljednju želju tvog Presvetog Srca: 1)Sveopćeg apostolata
među katolicima za promicanje vjere i Kristovih načela među nevjernicima i
nekatolicima; 2) Apostolata za oživljavanje, očuvanje i povećanje vjere u samih
katolika; 3) Instituciju sveopćeg milosrđa koja se treba uvježbavati u duhovnim
i tjelesnim djelima milosrđa, tako da bi ti, koji si beskrajno milosrđe, mogao
biti znan cijelom svijetu na sve načine.“ Ove riječi su zapisane drugog petka u
siječnju 1835 godine, nakon odslužene svete mise. Nedugo zatim , Vinko šalje
zamolbu, za crkveno odobrenje zajednice laika,svećenika i redovnika, koji su
već djelovali s njim. Prijedlog imena nove zajednice bio je „Družba katoličkog
apostolata“,pod zaštitom Marije,kraljice apostola. Kardinal-vikar Rimske
biskupije, Angelo Mai, daje
odmah odobrenje za rad novoj zajednici. Bilo je to 4 travnja 1835 godine. Samo
tri mjeseca kasnije , papa Grgur XVI, šalje blagoslov ocu Vinku i njegovoj
družbi.
Dajući sve od sebe na ustroju nove družbe, ali ne zanemarujući svoje
svećeničke obaveze otac Vinko umire sa riječima: In Te Domine speravi; non confundar in aeternum (U Tebe se Gospodine uzdam; neću se
postidjeti u vječnosti). Bilo je
to 22 siječnja 1850 godine. Reakcije u Rimu su bile:“Umro je svetac“, „Umro je
otac sirotinje“. Tijelo mu je bilo tri dana izloženi u crkvi svetog Spasitelja
u Ondi, Rim. Pokopano je ispod oltara iste crkve.
Točno
stotinu godinu kasnije Vinko Pallotti biti će proglašen blaženikom, od strane
pape Pia XII, a 20 siječnja 1963 godine, papa Ivan XXIII, kanonizira bl. Vinka.
Nakon
smrti osnivača, družba je u problemima, što zbog nedostatka organizacije, vrlo
labavih veza između Rimske središnjice i ostalih kuća, pa i nesuglasica samih
članova družbe oko njezina karaktera i zavjeta. Također, bilo je i u Vatikanu
protivnika imena družbe, ciljajući na naziv „katolički apstolat“. Očito pod
stanovitim pritiskom papa Pio IX, mijenja ime družbe u, Pia Societas Missionum,
ipak zadržavajući bit družbe. Izvorno ime družbi se vraća 1947 godine. Mlada
družba je pred gašenjem. Neki svećenici i laici nakon Vinkove smrti odlaze. Oni
koji ostaju , nadaju se Božjoj pomoći jer je otac Vinko par dana prije smrti
rekao „Ova će zajednica biti blagoslovljena od Boga“. Zar dragi Bog, ne ispunjava svoja obećanja!
Zaista, u 60-tim i 70-tim godinama, XIX stoljeća, razdoblje je profilacije i
konsolidacije. Stoga nije ni čudo da su pravila i konstitucije družbe, odobrene
od strane Svete Stolice, tek 22 siječnja
1904 godine.
Ipak, Bog šalje ljude kad
je najpotrebitije. Razvoj družbe, događa se za vrijeme upravljanja Fr.
Giuseppea Faà di Bruno. Ovaj izuzetni organizator, vrlo
duhovan svećenik, nije se ni trenutka dvoumio utrošiti novac od svoga nasljedstava,
za gradnju kolegija za pitomce. Istovremeno, družba se širi po Europi, ali je
hijerarhijski ustrojena, pa su svi članovi družbe u kontaktu. Prvi misionari
1886 godine odlaze u Brazil. Punih dvadeset godina otac Giuseppe vodi družbu
(1869-1889), ostavljajući snažan pečat u svome djelovanju. Družba dobiva sve
više članova i otvara sve više kuća po svijetu. Generalni kaptul 1909 godine,
radi lakšeg upravljanja utemeljuje četiri provincije. Danas družba ima dvanaest
provincija i sedam regija. Iz ovoga podatka vidljiva ekspanzija družbe u XX
stoljeću. I kada usporedimo stanje nakon smrti svetog Vinka Pallottija i danas,
što možemo reći, nego: Hvala dragome Bogu.
Misija, Karizma i Apostolat:
„Red“
palotinaca nije ni red ni kongregacija, već apostolsko društvo u kojemu se živi
zajedno u većim ili manjim skupinama ovisno o polju rada. Zato se i doživljavamo
kao vjernici pozvani na apostolsku službu svjedočenja životom iz vjere.
Naš apostolski cilj i jest upravo naša prepoznatljiva
djelatnost, kao npr. rad na području unutarnjih i vanjskih misija, djelovanje
na području jedinstva Crkve, izobrazba svećenika i laika, služenje bolesnicima,
župe, te dušobrižništvo obitelji i studenata. Naša apostolska zadaća je
zajedničko služenje zajednici vjernika.
Kao apostolsko društvo provodimo zajednički bratski
život.
Glavni razlog postojanja Družbe u skladu je s
Kristovim poslanjem »kod svih članova naroda Božjega oživjeti vjeru i razgoriti
ljubav, kako bi se širenjem vjere i ljubavi što skorije cijelo čovječanstvo
našlo u jednomu Kristovu stadu«.
Ovaj cilj za kojim teži cijela Crkva u Družbi se na
poseban način vidi u nazivu »katolički, tj. univerzalni apostolat«.
Općenito se može reći da je cilj Družbe jačanje
suradnje svih članova Crkve: svećenika, redovnika i laika. No naše se
djelovanje najčešće odvija u župama.
Palotinska se duhovnost temelji na duhovnosti
utemeljitelja sv. Vinka Pallottija, koja se zrcali u njegovim duhovnim
dnevnicima. Pallottija su često nazivali apostolom i mistikom, što znači da se
njegova duhovnost temelji na uskoj povezanosti kontemplativnoga i aktivnoga
života.
»Duh po kojemu žive svi članovi naše Družbe neka se
uvijek iznova nadahnjuje ljubavlju što ju je Krist donio na zemlju. «
Pallottijeva obitelj je zajednica
koja ujedinjuje svećenike, vjernike i laike pod imenom katolički apostolat.
Palotinci
u Hrvatskoj imaju dvije župe. To je župa sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima i
župa Marije Kraljice apostola u Zaprešiću.
Dolazak palotinaca u bivšu Kraljevinu Jugoslaviju seže
još u tridesete godine prošlog stoljeća, ali bez rezultata. Jasno, da je II
svjetski rat i poslijeratno komunističko razdoblje omelo namjere družbe. Tek 15
travnja 1977 godine, palotinci dobivaju prvu župu u Hrvatskoj, dekretom biskupa
Ćirila Kosa u Vinkovcima. Prvi župnik bio je p. Marin Pulm, SAC. Nakon
dugotrajnih nastojanja i rada, posvećena je nova župna crkva sv. Vinka
Pallottija,24. rujna 1989 godine. Župa Marije Kraljice apostola u Zaprešiću, osnovana
je 3 studenog 1995 godine, dekretom kardinala Franje Kuharića. Prvi župnik
župe, postao je p. Mijo Šibonjić, SAC.
Danas Palotinci djeluju u: Argentini, Australiji, Austriji,Belgiji,
Bjelorusiji, Boliviji, Brazilu, Kamerunu, Kanadi, Kolumbiji, Obali Bjelokosti,
Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Indiji, Velikoj Britaniji, Irskoj,
Italiji,Keniji, Mozambiku, Meksiku, Papui Novoj
Gvineji, Poljskoj, Portugalu, DR Kongu, Češkoj, Ruandi, Slovačkoj,
Španjolskoj,Švicarskoj, Južnoj Koreji, Južnoafričkoj
Republici, Tanzaniji, SAD-u, Ukrajini, Urugvaju, Venezueli i Zambiji.
Palotinci su dosada dali 18 biskupa od kojih je 9
živućih.
Osim svetog Vinka, družba ima i dva blaženika.
To su blaženi Jozef Jankowsky (1910.–1941.) i Blaženi Jozef Stanek
(1916.–1944.).
Na dan
1.1.2015. imaju 1698 zavjetovanih svećenika u 380 župa/kuća.
Rektor-general družbe je indijac Jacob Nampudakam, a
sjedište mu je u Rimu.
