Ovako piše apostol i evanđelist sveti Ivan o čudesnom događaju
sa Isusova groba, “Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija
Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe Šimunu
Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: ‘Uzeše Gospodina iz
groba i ne znamo gdje ga staviše.’
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.
Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na
grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar
koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše
na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome
mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i
povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Potom se učenici vratiše kući.” (Iv 20, 1-10)
U tadašnjoj židovskoj tradiciji nalazimo odgovore.
Presavijeni ubrus ima veze sa pojmom gospodara i sluge, a svaki
židovski dječak je znao tu tradiciju. Kad sluga postavlja stol za objed
gospodaru, on se trudi postaviti stol baš na način kako to gospodar želi.
Nakon što je stol savršeno postavljen, sluga će pričekati,
promatrajući sa strane, dok gospodar ne završi objedovanje. Sluga se ne usuđuje
dirati stol dok gospodar ne završi.
Kada gospodar završi s objedom, on ustaje od stola, obriše
prste, svoja usta i bradu, te taj zamotuljak salvete (ubrusa) baca na stol.
Sluga tada zna da smije počistiti stol, jer je bačen ubrus na stol
značio: “Gotov sam sa jelom.” Ali ako je gospodar ustao od stola,
presavio svoj ubrus i stavio ga kraj svoga tanjura, sluga ne bi smio dirati
stol, jer je tako složen i ostavljen ubrus značio: “Vratit ću se.“
Maranatha !
SRETAN USKRS !
Nema komentara:
Objavi komentar