Anketica ?

 

Ako doista ne vjeruješ u Uskrsnuće Isusa Krista , tijelom i duhom, onda nisi vjernik .

Mnogima i danas vjera u uskrsnuće tijela predstavlja potpunu besmislicu, ali bez te vjere pada čitavo kršćanstvo.

Ako doista ne vjeruješ u transupstancijaciju , onda nisi vjernik.

Ako doista ne vjeruješ u raj, čistilište i pakao, onda nisi vjernik.

Zašto ?

Zato jer su ljudi čudne „biljke“ koji ne samo da prilagođavaju sebi Božju riječ i učiteljstvo Crkve po Duhu, nego je i mijenjaju.

Po anketama Pew Research Center iz 2017 ( ne mora biti točno ali može indikativno ) katolici u RH odgovaraju :

 

-71% vjeruje u raj, a 60% u pakao

-77% vjeruje u postanak duše, a 62% u čuda

-56% vjeruje da je Biblija potekla od Boga

-21% misli da bi se Bibliju trebalo shvaćati doslovno

-42% vjeruje da je katoličanstvo jedini put ka spasenju

Koliko god se trudio nisam uspio naći na kolko ispitanika se vršilo istraživanje !

Kad ateisti propovijedaju

 

Jako je interesantno čitati i pratiti  kako ateisti tumače Bibliju, spise sv. Tome , Pavlove poslanice , vizije i propovijedi pok. kardinala Kuharića , a sve  glede zdravstvenog odgoja.

Tako Branimir Pofuk "tumači" vjernicima što je ustvari htio reći sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima. Ljubav je ideal , ljubav je neporočna, ljubav je univerzalna, bila ona usmjerena prema Židovu, Grku, Rimljaninu, robu, slobodnjaku, ženi, muškarcu. Ali tu Pavlovu ljubav , smjeli novinar pretvara u čisti sex.  Zašto se ne bi sexali robovi sa slobodnjacima, Židovi sa Grcima , a pogotovu muškarci Rimljani sa recimo robovima iz Germanije ? Jer ljubav je univerzalna. I ne poznaje razlike. Ali što kaže Pavao u toj istoj poslanici ?

“Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici (iliti homoseksualci ) … neće baštiniti kraljevstva Božjega.“

Ali, nije to sve. Bivši ministar Jovanović kao vrli katolik, zabrinut za duhovno stanje nacije, najprije organizira presicu o četvrtom modulu na sam Badnjak, a onda na blagdan sv. Stjepana poručuje blagim riječima kako je kardinal Bozanić Hrvatima ukrao Božić.

Uvaženi titolog prof. Tvrtko Jakovina , kao da se vratio sa partijskog plenuma, katolicima tumači što je u stvari Božić i kakva je poruka Božića, jer su se na istom plenumu dogovorili da konačno katolicima objasne kakva je bit Božje riječi. U toj „riječi“ nema one „plodite se i množite se“ , nego gay  braćo i sestre – usvajajte djecu.

Tako možemo svako malo čitati priopćenja famozne ateističke udruge „David“ , kao moralne vertikale društva , kao oni nisu eto protiv vjere, ali su protiv crkve ( pogotovu katoličke ) . Isto tako famozna „Građanska akcija“ , maknuvši se ispred Todorićeva dvorca i Hrvatskog sabora, odlučuje pisati propovijedi biskupima. Da ne bude zabune, teološki „jače“ od Tome Akvinskog, Franje Saleškog pa i samog pape Benedikta XVI.

Šlag na tortu dolazi od deklariranog ateista Stankovića , koji kao vješt masturbator, pardon manipulator, u svojoj emisiji od don Damira Stojića  nastoji isposlovati da lobira u Vatikanu zaređivanje žena za svećenike, jer eto u protestantskim zajednicama to je civilizacijski doseg. Možda bi ateist Stanković, prigrlio vjeru kada bi misu vodila Ana Maria Gruenfelder, koja se slaže sa mnogim stvarima koje je činio pokojni papa Ivan Pavao II, ali eto zamjera mu što nije dopustio „ženidbu“ homoseksualcima i zaređivanje neke lezbijke za „biskupicu“.

Kada se ova teologinja potužila da je „napadaju“  „konzervativni“ katolici , odmah se sastala partijska ćelija novinarskog društvanca , te joj dala punu podršku. Naravno da su promptno reagirali i ateisti, agnostici, jugoslaveni i europejci dajući „ugroženoj“ teologinji punu podršku u pisanju „istine“.

Čini mi se da je  početkom IV stoljeća ,rimski car Dioklecijan  „učeći „ kršćane pravoj vjeri , „malo pretjerao“. Doduše, Dioklecian je vjerovao u neka rimska božanstva , ali ovi ne vjeruju u ništa nadnaravno, pa mi nije jasno, čemu toliki trud ateista da vjernike upute „na pravi put“ ?

 

Pisano  malo poslije Božića 2013

DRUŽBA BOŽANSKOG SPASITELJA-SALAVTORIJANCI

 

Latinski naziv družbe:  Societas Divini Salvatoris,: kratica S.D.S.

Osnivač  ove družbe Franziskus Maria vom  Kreuze Jordan (Franjo Marija od Križa Jordan), imao je zanimljiv život. Franjo Marija rođen je 16.lipnja revolucionarne ,1848 god u Gurtweil  u okrugu Waldshut , ondašnja pokrajina Baden, na samoj granici Njemačke i Švicarske .   Prema svjedočenju osjetio je poziv za svećenika, već na prvoj svetoj pričesti, ali pošto je bio iz siromašne obitelji želja mu se nije mogla odmah ispuniti.  

Nakon završenog osnovnoškolskog obrazovanja , kao mladić radi sve vrste poslova a najčešće kao soboslikar. Vrijeme je to Kulturkampfa, teškog vremena za katoličku crkvu u Njemačkoj, pa i cijeloj Europi. Ipak, Franjo nije odustajao od svoga poziva i nauma da postane svećenik. Najprije ga je podučavao lokalni župnik, kasnije pohađa gimnaziju u Constanzi. Kako je bio uporan u učenju, profesori su otkrili njegov talent za jezike. Za maturski rad izradio je esej na osam europskih jezika, te još jedan esej na četiri ostala jezika.

Počinje studij teologije i filologije,1874 god. na sveučiilištu Ludwig Albert u Freiburgu. Nakon završenog studija , zaređen je za svećenika 1878 god .Njegov biskup ga odmah šalje u Rim da otpočne studije orijentalnih jezika .Putuje po Bliskom istoku, i sve više u njemu raste želja za osnivanjem novog reda koji bi imao apostolsku svrhu. Nakon povratka u Rim, oživljuje svoju ideju, osnivajući zajednicu redovnika i laika, organizirajući ih u tri skupine. 

Prvi bi bili kao apostoli, ostavivši sve zemaljsko i posvetili se naviještanju Radosne vijesti. Drugi bi se bavili pisanjem i tiskanjem pobožnih publikacija, a treći bi bili laici,koji bi svojim svakodnevnim  životom svjedočili kršćanski nauk. 

Prvotni naziv društva je bio Društvo za apostolski nauk  (1881 god.) Iduće godine mijenja se naziv društva, te se naziva Društvo za katolički nauk. Kasnije se društvo dijeli na mušku i žensku granu, a 1888 god. osniva zajedno sa  bl. Theresom  von Wüllenweber (uzima redovničko ime Marija od apostola),Kongregaciju Sestara Božanskog Spasitelja .Godine 1893 zajednica svećenika dobiva svoj današnji naziv. Osim muške i ženske družbe osnovana i Međunarodna zajednica Božanskog Spasitelja, koja je namijenjena vjernicima laicima, bilo da su u braku ili ne. Potpuno odobrenje za rad, družba je dobila od Svete Stolice  8. ožujka 1911.

Svaki početak je težak, tako da se Sluga Božji Franjo  u potpunosti posvetio jačanju družbe na organizacijskom, kadrovskom i financijskom planu. Živeći svetim životom stekao je ugled u svojoj družbi ali i u Crkvi i među vjernicima, a mogao je pratiti kako se njegov trud isplatio, jer se družba počela širiti van Italije. Međutim, težak udarac Franjo  će doživjeti 1915 god.,kada mora sa vodstvom društva emigrirati u neutralnu Švicarsku zbog izbijanja I. svjetskog rata i ulaženju Italije u rat na strani sila Antante. On kao etnički Nijemac nije bio po volji civilnim vlastima Italije, iako je bio obljubljen u cijelom Rimu. Iste godine iscrpljen radom, povlači se iz uprave družbe. 

Zadnje tri godine provesti će Fribourgu,  gdje će i umrijeti u jednom malom hospiciju, 8. rujna 1918 godine. Godine 1956 njegovi zemni ostaci biti će prenešeni u matičnu kuću društva u Rim. Njegov nasljednik, Pancratius Pfeiffer nastaviti će voditi družbu istim žarom kao i Franjo. Proces beatifikacije osnivača Salvatorijanaca , Franje Marije od Križa Jordan, započeo je 1942 godine. 

Tijekom postupka došlo je do nesigurnog saznanja, da je između njega i jednoga od suosnivača došlo do sukoba, pa je  proces odgađan .A onda je intervenirao Stvoritelj preko Franje Jordana. Mladi brazilski bračni par, iz Brazila,  koji je 2014. godine očekivao prinovu u obitelji saznao je od liječnika da je njihovo nerođeno dijete boluje od neizlječive bolesti. Kao salvatorijanski laici , zajedno sa cijelom zajednicom počeli su moliti za zagovor Franje Jordana. Baš na dan preminuća sluge Božjeg , 8. rujna , rođeno je zdravo dijete. Čudo je priznao papa Franjo te je osnivač salvatorijanaca otac Franjo Jordan svečano proglašen blaženikom Crkve godine 2021.

Svi genarali reda salvatorijanaca :
Franziskus Maria vom Kreuze Jordan 1881–1915
Pankratius Pfeiffer 1915–1945
Facundus Peterek 1945–1947
Franz Emmenegger 1947–1953
Bonaventura Schweizer 1953–1965
Maurinus Rast 1965–1969
Earl Donald Skwor 1969–1975
Gerard Rogowski 1975–1987
Malachy McBride 1987–1993
Karl Hoffmann 1993–1999
Andrzej Urbański 1999–2013
Milton Zonta 2013–

Danas družba  djeluje na svim kontinentima i u 40 zemalja. Blizu nas oci Salvatorijanci imaju jednu kuću i pripadaju poljskoj provinciji. Nalazili su  se u zaljevu svetaca, Boki Kotorskoj u Crnoj Gori u mjestašcu Mulu odakle je bl. Gracija.

Svi članovi salvatorijanske  obitelji  imaju obvezu objaviti svima spasenje koje  se pojavilo u Isusu Kristu. Dakle, ova družba ima i misionarsku djelatnost. Samo u zadnjih dvadeset godina otvorili su svoje kuće u 18 zemalja , od Komora preko Bjelorusije do Surinama i Mozambika.

Zaštitnici družbe su: BD Marija, dvanaestorica svetih apostola, sv. Mihovil arkanđeo i sv. Josip.

Ovo su citati iz Svetog Pisma koji su ugrađeni u temelje djelovanja družbe Salvatorijanaca: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode…(Mt.28:19-20);   “A ovo  vječni život, spoznati tebe, jedinog pravog  Boga, i onoga  koga si poslao, Isusa  Krista“.(Iv.17:03);  „A on im reče: Idite po svem svijetu, naviještati Radosnu vijest svom stvorenju“ (Mk.16:15); „Umnici će blistati kao nebeski svod i mnoge koji su učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost“.(Dn.12:03).

Družba je za sada dala osam biskupa od kojih su tri živuća.

Po podacima iz travnja 2018  družba je imala 830 zavjetovanih svećenika i djeluje u 176 župa.

Blaženi Franjo Marija od Križa Jordan moli za onoga tko je ovo napisao i za onoga tko ovo čita.

Što kažu pravni propisi a što vrhunski teolozi o učiteljstvu Crkve

Can. 212 - § 1. Quae sacri Pastores, utpote Christum repraesentantes, tamquam fidei magistri declarant aut tamquam Ecclesiae rectores statuunt, christifideles, propriae responsabilitatis conscii, christiana oboedientia prosequi tenentur.

 § 2. Christifidelibus integrum est, ut necessitates suas, praesertim spirituales, suaque optata Ecclesiae Pastoribus patefaciant.

§ 3. Pro scientia, competentia et praestantia quibus pollent, ipsis ius est, immo et aliquando officium, ut sententiam suam de his quae ad bonum Ecclesiae pertinent sacris Pastoribus manifestent eamque, salva fidei morumque integritate ac reverentia erga Pastores, attentisque communi utilitate et personarum dignitate, ceteris christifidelibus notam faciant.

Kan. 212 - § 1. Što posvećeni pastiri, budući da predstavljaju Krista, proglase kao učtelji vjere ili odrede kao upravitelji Crkve, vjernici su, svjesni svoje odgovornosti, obvezni slijediti s kršćanskom poslušnošću.

§ 2. Vjernici mogu slobodno crkvenim pastirima očitovati svoje potrebe, osobito duhovne, i svoje želje.

§ 3. Vjernici imaju pravo, katkada dapače i dužnost, prema znanju, stručnosti i ugledu koji imaju, posvećenim pastirima očitovati svoje mišljenje o onom što je za dobrobit Crkve i to mišljenje, čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa i poštovanje prema pastirima te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba, priopćit i ostalim vjernicima.

Kan.230 § 3. Ubi Ecclesiae necessitas id suadeat, deficientibus ministris, possunt etiam laici, etsi non sint lectores vel acolythi, quaedam eorundem officia supplere, videlicet ministerium verbi exercere, precibus liturgicis praeesse, baptismum conferre atque sacram communionem distribuere, iuxta iuris praescripta.

Kan.230 § 3. Gdje bi potreba Crkve to savjetovala, ako nema službenika, mogu i laici, iako nisu čitači ili akoliti, preuzeti neke njihove zadaće, naime, obavljati službu riječi, predvoditi u bogoslužnim molitvama, krstiti i dijeliti svetu pričest prema pravnim propisima.

Stoga je Pavao Petra, kojemu je bio podložnik, prekorio u javnosti zbog neposredne opasnosti od sablazni glede vjere, a Petar je, kako piše Augustin u bilješci o Gal 2,11, "dao primjer poglavarima kako dogodi li se ikada da skrenu s pravog puta, ne smiju prezreti ukor svojih podložnika". (Summa theologiae, II-II, 33, 4)

  Kardinal Newman piše : "Tijelo biskupstva bijaše nevjerno svojem poslanju, dok tijelo laikata bijaše vjerno svojem krštenju; jedanput bi Papa, drugi put patrijarhijska, metropolitanska ili neka druga visoka stolica, ili pak opći koncil, rekli što nije trebalo reći ili učinili nešto što zamračuje i ugrožava objavljenu istinu, dok je s druge strane upravo kršćanski puk, pod vodstvom Providnosti, bio crkvena snaga Atanaziju, Hilariju, Euzebiju Verčelskom i drugim velikim osamljenim ispovjedaocima, koji bi bez njih bili propali."

Papa Benedikt XVI kao vrhunski teolog lijepo objašnjava : "Papa nije apsolutni monarh, čija bi mišljenja i želje bili zakon. Naprotiv, Papina je služba jamstvo poslušnosti Kristu i njegovoj Riječi. Stoga Papa ne smije naviještati vlastite ideje, nego mora stalno obvezivati sebe i Crkvu na poslušnost Božjoj Riječi, nasuprot svakom pokušaju njezine prilagodbe ili razvodnjavanja te svakom obliku oportunizma.“

Grobovi apostola i evanđelista

Sveti Petar – Bazilka sv. Petra u Vatikanu .Podnio mučeništvo razapinjanjem na križ na brdu Vatikan. Tu je car Konstantin za vrijeme pape sv. Silvestra I, dao izgraditi baziliku između 320 -327 godine. Arheološka istraživanja početkom XVI stoljeća , prije rušenja stare bazilike, te sistematsko između 1939 i 1949 godine, otkrilo je plitke grobove ispod glavnog oltara. Tijekom daljnjeg istraživanja 60-tih godina profesor Margatira Gaurducci , obavijestila je papu Pavla VI. 1968 godine da je otkrila ostatke sv. Petra. Relikvije su javno pokazane 24. XI. 2013 godine.

Sv. Ivan apostol i evanđelist – umro u Efezu oko 100 godine prirodnom smrću , kako je rekao Isus Krist. Na grobu mu je sagrađena kapela nakon priznanja kršćanstva u IV stoljeću. Kasnije u VI stoljeću , car Justinijan je na istom mjestu sagradio baziliku. Turskim osvajanjima pretvorena je u džamiju. Arheološkim istraživanjima dvadesetih godina XX stoljeća iskopani su ostaci bazilike i pronašli grob, ali prazan.

Sv. Jakov Stariji– katedrala sv.Jakova u Composteli . Podnio mučeništvo u Jeruzalemu oko 44 godine. Po legendama misionario je u rimskoj provinciji Hispaniji . Kako su ostaci sv. Jakova dospjeli iz Jeruzalema u Compostelu stvar je legendi i srednovjekovnih predaja.

Sv. Toma – umro mučeničkom smrću u Chenaiju u Indiji, gdje je i pokopan.Crkvu na tom mjestu su sagradili portugalski trgovci u XVI stoljeću. Po tradiciji dio relikvija prenesen je u III stoljeću u Edesu u tadašnjoj Mezopotamiji. U IV stoljeću podignuta je crkva koja je bila popularno hodočasničko mjesto. Relikvije su 1258 godine prenesene na otok Chios u Egejskom moru. Admiral Leone Acciuaoli iz Ortonea nakon pljačke otoka , oteo je i relkvije svetog Tome te ih dopremio u rodni grad Ortone. Danas relikvije počivaju u konkatedrali sv.Tome u Ortoneu.

Sv. Bartolomej – Po tradiciji misionario je po Indiji, Etiopiji, Mezopotamiji i Armeniji, Mjesto njegovog mučeništva je nesigurno . Spominju se Indija i Armenija. Bizantski kroničar Teodor, piše kako je car Anastazije I poklonio tijelo sv. Bartolomeja ,oko 510 godine, obnovljenom gradu Dur – Europosu u Siriji. O postojanju relikvija svetog Bartolomeja na otočiću Lipari kod Sicilije , spominje Biskup Grgur iz Toursa. Relikvije svetog apostola su prenesene u Benevento 838 godine gdje je podignuta bazilika . Po nekim predajama , lubanja sveca je odnešena u katedralu u Frankfurtu, dok je jedna ruka završila u katedrali u Canteburyu.

Sv. Matej apostol i evanđelist – Tradicionalno po Isusovom uskrsnuću , propovijedao je po Judeji, a nei pisci spominju i Etiopiju.  Ostaci apostola dopspijeli su u Salerno 954 godine . Od te godine relikvije počivaju u katedrali svete Marije od anđela u Salernu. Kasnije je kao titular katedrale pridodan i sveti Matej.

Sv. Filip – Krajem 2011 godine talijanski arheolog prof. F. D'Andria je objavio da je otkrio crkvu i grob u Hierapolisu kod današnjeg Denizilija u Turskoj , a koj bi mogao pripadati apostolu Filipu. Po predaji Filip je propovjedao pa Frigiji , Grčkoj i Siriji. U spomenutom Hierapolisu je podnio mučeništvo , po jedmoj predaji pribijanjem na križ, a po drugoj odrubljivanjem glave. Po nekim podacima pokopan je tamo , a nakon katastrofalnog potresa i požara u VII stoljeću prebačene su u Carigrad. Danas njegovi zemni ostaci počivaju u bazilici Svetih apostola u Rimu. U Rim su dospijeli iz Craigrada.

Sveti Jakov Alfejev ( Mlađi ) – Gospodinov „brat“ koji je bio prvi biskup Jeruzalema i gdje je podnio mučeništvo kamenovanjem od strane rulje  na nagovor hramskog vrhovnog svećenika Hanana, 62 godine. Na mjestu preminuća je i pokopan, a spominje se mjesto blizu hrama, dok drugi pisci spominju Maslinsku goru. Ostaci apostola su prenešeni u Carigrad po nalogu cara Justinijana II u VI stoljeću , a kasnije su prebačeni u Rim u baziliku Svetih apostola.

Sveti Andrija – Posmrtni ostaci ovog apostola leže u katedrali svetog Andrije u Amalfiju , pokrajina Kampanja. Mučen je razapinjanjem na tzv. Andrijin križ u Patrasu , ondašnja pokrajina Ahaja. Kako su relikvije dospijele u Carigrad po nalogu cara Konstancija oko 357 godine, tako su iz Carigrada ukradene za vrijeme IV . križarskog rata, 1204 godine. Donešene su u Amalfi gdje je podignuta katedrala u čast ovog sveca. Po podacima koji su dostuni sveti Andrija je dosta „osakaćen“. Njegove relikvije se nalaze i u Edinbourgu , Škotska, u Varšavi , Poljska, u Grčkoj , po Italiji....

Sveti Juda Tadej – Misionario po Armeniji i Perziji gdje je podnio mučeništvo zajedno sa svetim Šimunom Revniteljem. Ne zna se kako su ostaci svetog Jude dospijele u Rim. Danas su njegove relkvije u bazilici svetog Petra u Vatikanu .

Sveti Šimun Revnitelj – Po predaji misionario po Siriji, Egiptu i Perziji gdje je podnio mučeništvo zajedno sa apostolom Judom Tadejem.  Danas su njegove relkvije u bazilici svetog Petra u Vatikanu.

Sveti Matija -  Apostol izabran bacanjem kocke nakon samoubojstva Jude Iškariotskog , kao 12 apostol nakon Isusovog Uzašašća . Po predaji propovjedao je po Judeji, Kapadociji i uz Kaspijsko more. Po predaji njegov grob je pronađen u Jeruzalemu , odakle je po nalogu carice Helene oko 326 godine prebačen u Trier u današnjoj SR Njemačkoj. Ostaci sveca nalaze se u sklopu benediktnske opatije u  bazilici svetog Matije u Trieru.

Sveti Luka  evanđelist – Umro u Tebi u Grčkoj oko 85 godine i tamo pokopan . Prebačen u Carigrad po zapovijedi cara Konstancija II , 338 godine. Kako je dospio u Padovu nije poznato, ali se zasigurno zna da se tamo nalazi u crkvi svete Justine od 1177 godine. Vršena su arheološka i forenzična istraživanja tijekom devedasetih godina prošlog stoljeća. U sarkofagu je nađen olovni lijes koji je zadni put zapečaćen 1562 godine. U lijesu su nađene kosti ali ne i lubanja. Po nekim podacima car Karlo IV uzeo je lubanju 1354 godine i odnio je u Prag gdje je pohranjena u praškoj katedrali. Ova lubanja iz Praga se savršeno uklapa sa vratnim kostima iz Padove.

Sveti Marko evanđelist – Prema predaji osnivač biskupije u Aleksandiji a zasigurno pratitelj svetog Petra i pisac evanđelja po Petrovom kazivanju. Godine 68 podnio je mučeništvo baš u Aleksandiji. Godine 828 ,dvojica mletačkih trgovaca ukrala su uz pomoć dvojice grčkih redovnika relikvije svetog Marka te ih prenijeli u Veneciju. Početak gradnje katedrale svetog Marka u Veneciji , počinje 832 godine.

Sveti Pavao – Podnio mučeništvo u Rimu . Na mjestu ukopa car Konstantin dao je sagraditi baziliku. Posvetio ju je papa Silvestar 324 godine. Danas je to papinska velika bazilka sv. Pavla izvan zidina.

Popis papinskih grobnica II

123	Lav VI	V.928-XII.928	Bazilika sv.Petra, grob uništen
124	Stjepan VII	I.929-II.931	Bazilika sv.Petra, grob uništen
125	Ivan XI	III.931-I.936	Bazilika sv.Petra, grob uništen
126	Lav VII	I.936-13.VII.939	Bazilika sv.Petra, grob uništen
127	Stjepan VIII	14.VII.939-X.942	Bazilika sv.Petra, grob uništen
128	Marin II	30.X.942-V.946	Bazilika sv.Petra, grob uništen
129	Agapet II	10.V.946-XII.955	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog  uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
130	Ivan XII	16.XII.955-14.V.964	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog  uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
131	Benedikt V	22.V.964-23.VI.964	Katedrala sv.Marije u Hamburgu, po nekim podacima prebačen u Rim ali nema traga
132	Lav VIII	VI.964-1.III.965	Bazilika sv.Petra, grob uništen
133	Ivan XIII	1.X.965-6.IX.972	Bazilika sv. Pavla izvan zidina
134	Benedikt VI	19.I.973-VI.974	Bazilika sv.Petra, grob uništen
135	Benedikt VII	X.974-10.VII.983	Bazilika sv.Križa Jeruzalemskog u Rimu
A	Bonifacije VII	974; 984-985	Nepoznato
136	Ivan XIV	XI.983-20.VIII.984	Bazilika sv.Petra, grob uništen
137	Ivan XV	VIII.984-III.996	Bazilika sv.Petra, grob uništen
138	Grgur V	3.V.996-18.II.999	Bazilika sv.Petra
A	Ivan XVI	III.997-V.998	Nepoznato
139	Silvestar II	2.IV.999-12.V.1003	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog, uništen u požaru 1308 g. ili 1361 g.
140	Ivan XVII	16.V.1003-6.XI.1003	Arhibazilika sv. Ivana Lateranskog, grob uništen  u požaru 1308 g. ili 1361 g.
141	Ivan XVIII	25.XII.1003-VII.1009	Nepoznato
142	Sergej IV	31.VII.1009-12.V.1012	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog, uništen u požaru 1308 g. ili 1361 g.
143	Benedikt VIII	18.V.1012-9.IV.1024	Bazilika sv.Petra, grob uništen
144	Ivan XIX	19.IV.1024-20.X.1032	Bazilika sv.Petra, grob uništen
A	Grgur VI	V-XII.1012	Umro u Hamburgu, grob nepoznat
145	Benedikt IX-1 put	X.1032-IX.1044	Opatija sv. Marije ,  Grottaferrata
146	Silvestar III	10.I.1045-III.1045	Umro kao biskup u Sabini 1062 g. Grob nepoznat
147	Benedikt IX-2 put	10.III.1045-1.V.1045	Vidi 145
148	Grgur VI	V.1045-20.XII.1046	Bazilika sv.Petra, grob uništen
149	Klement II	24.XII.1046-9.X.1047	Katedrala sv. Petra i Jurja u Bambergu
150	Benedikt IX-3 put	X.1047-VII.1048	Vidi 145
151	Damaz II	17.VII.1048-9.VIII.1048	Bazilika sv.Lovre izvan zidina
152	Sv. Lav IX	12.II.1049-19.IV.1054	Bazilika sv.Petra
153	Viktor II	13.IV.1055-28.VII.1057	Crkva sv. Marije u Raveni
154	Stjepan IX	2.VIII.1057-29.III.1058	Umro u Firenci
A	Benedikt X	5.IV.1058-I.1059	Bazilika sv.Agneze , sarkofag u kripti
155	Nikola II	6.XII.1058-27.VII.1061	Nepoznato,po legendi pokopan u katedrali sv.Reparate u Firenci, gdje je bio biskup
156	Aleksandar II	30.IX.1061-21.IV.1073	Nepoznato
A	Honorije II	28.X.1061-31.V.1064	Umro u Parmi. Grob nepoznat
157	Sv. Grgur VII	22.IV.1073-25.V.1085	Katedrala sv.Mateja u Salernu
A	Klement III	1080;1084-8.IX.1100	Umro u Civita Casttelana kod Viterba. Grob nepoznat
158	Bl. Viktor III	24.V.1086-16.IX.1087	Opatija  Monte Casino
159	Bl. Urban II	12.III.1088-29.VII.1099	Bazilika sv.Petra, grob uništen
160	Paskal II	14.VIII.1099-21.I.1118	Arhibazilika sv. Ivana Lateranskog  uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
A	Teodorik	1100-1102	Umro u opatiji sv.Trojstva kod Salerna. Pokopan na lokalnom groblju.
A	Albert	1101	Opatija sv.Lovre u Aversi kod Napulja
A	Silvestar IV	18.XI.1105-12.IV.1111	Umro u Ankoni. Grob nepoznat
161	Gelazije II	10.III.1118-28.I.1119	Opatija Cluny
A	Grgur VIII	10.III.1118-22.IV.1121	Nepoznato
162	Kalist II	2.II.1119-13.XII.1124	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog  uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
163	Honorije II	15.XII.1124-13.II.1130	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
A	Celestin II	XII.1124	Nepoznato
164	Inocent II	23.II.1130-24.IX.1143	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog, nakon požara prebačen u baziku sv.Marije Trastevere
A	Anaklet II	23.II.1130-25.I.1138	Sv.Marija Trasteve, grob uništen.
A	Viktor IV	III.1138-29.V.1138	Nepoznato
165	Celestin II	26.IX.1143-8.III.1144	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog  uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
166	Lucije II	12.III.1144-15.II.1145	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog  uništen u   požaru 1308 g. ili 1361 g.
167	Bl. Eugen III	15.II.1145-8.VI.1153	Bazilika sv.Petra, grob uništen
168	Anastazije IV	8.VI.1153-3.XII.1154	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog, nakon požara obnovljen , u XIX st. u Vatikanskom muzeju
169	Hadrijan IV	4.XII.1154-1.IX.1159	Bazilika sv.Petra
170	Aleksandar III	7.IX.1159-30.VIII.1181	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog, nakon požara obnovljen u XVII st.
A	Viktor IV	4.X.1159-20.IV.1164	Samostan u Pizzi , grob devastiran po nalogu pape Grgura VIII, 1187 g.
A	Paskal III	26..IV.1164-20.IX.1168	Umro u tvrđavi svetih anđela, grob nepoznat
A	Kalist III	IX.1168-29.VIII.1178	Umro u Beneventu , grob nepoznat
A	Inocent III	29.IX.1179-I.1180	Opatija sv. Trojstva kod Salerna
171	Lucije III	1.IX.1181-25.XI.1185	Katedrala BDM u Veroni
172	Urban III	25.XI.1185-19.X.1187	Katedrala sv. Jurja u Ferrari
173	Grgur VIII	21.X.1187-17.XII.1187	Katedrala u Pizzi
174	Klement III	19.XII.1187-20.III.1191	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog   uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
175	Celestin III	21.III.1191-8.I.1198	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog, uništen u  požaru 1308 g. ili 1361 g.
176	Inocent III	8.I.1198-16.VII.1216	Izvorno u katedrali sv. Lovre u Perugi, 1891 g. prebačen u  Arhibaziliku Sv. Ivana Lateranskog
177	Honorije III	18.VI.1216-18.III.1227	Bazilika sv. Marije Velike , više ne postoji
178	Grgur IX	19.III.1227-22.VIII.1241	Bazilika sv.Petra, grob uništen
179	Celestin IV	25.X.1241-10.XI.1241	Bazilika sv.Petra, grob uništen
180	Inocent IV	25.X.1241-7.XII.1254	Katedrala Marijinog Uznesenja u Napulju
181	Aleksandar IV	12.XII.1254-25.V.1261	Katedrala sv.Lovre u Viterbu, grob uništen
182	Urban IV	29.VIII.1261-2.X.1264	Katedrala sv.Lovre u Perugi
183	Klement IV	5.II.1265-29.XI.1268	Bazilika sv.Franje u Viterbu
184	Bl. Grgur X	1.IX.1271-10.I.1276	Katedrala sv. Donata i Petra u Arezzu
185	Bl. Inocent V	21.I.1276-22.VI.1276	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog  požaru 1308 g. ili 1361 g.
186	Hadrijan V	11.VII.1276-18.VIII.1276	Bazilika sv.Franje u Viterbu
187	Ivan XXI	8.IX.1276-20.V.1277	Katedrala sv.Lovre u Viterbu, grob uništen, novi spomenik iz XIX st.. oštećen 1943
188	Nikola III	25.XI.1277-22.VIII.1280	Bazilika sv.Petra
189	Martin IV	22.II.1281-28.III.1285	Katedrala sv.Lovre u Perugi
190	Honorije IV	2.IV.1285-3.IV.1287	Bazilika sv. Marije Ara Coeli u Rimu
191	Nikola IV	22.II.1288-4.IV.1292	Bazilka sv. Marije Velike
192	Sv. Celestin V	5.VII.1294-13.XII.1294	Izvorno u crkvi sv.Antuna u Ferentinu, prebačen   ( faktički ukraden ) u baziku sv. Marije u Aquilli
193	Bonifacije VIII	24.XII.1294-11.X.1303	Bazilika sv.Petra
194	Bl. Benedikt XI	22.X.1303-7.VI.1304	Bazilika sv. Dominika u Perugi
195	Klement V	5.VII.1304-20.IV.1314	Sveučilišna crkva Uzeste , Francuska
196	Ivan XXII	7.VIII.1316-4.XII.1334	Katedrala Naše Gospe u Avignonu
A	Nikola V	22.V.1328-25.VIII.1330	Franjevačka crkva u Avignonu ,demilran u francuskoj revoluciji
197	Benedikt XII	20.XII.1334-25.IV.1342	Katedrala Naše Gospe u Avignonu
198	Klement VI	7.V.1342-6.XII.1352	Opatija La Chiase-Diue
199	Inocent VI	18.XII.1352-12.IX.1362	Opatija  Villeneuve-lès-Avignon
200	Bl. Urban V	28.IX.1362-19.XII.1370	Opatija sv. Viktora u Marseillesu
201	Grgur XI	30.XII.1370-27.III.1378	Crkva sv. Franciske Rimske
202	Urban VI	8.IV.1378-15.X.1389	Bazilika sv.Petra
203	Bonifacije IX	2.XI.1389-1.X.1404	Bazilika sv.Petra
204	Inocent VII	17.X.1404-6.XI.1406	Bazilika sv.Petra
205	Grgur XII	30.XI.1406-4.VII.1415	Katedrala sv. Flavija , Recanati
A	Klement VII	31.X.1378-16.IX.1394	Katedrala u Avignonu ,sada u muzeju
A	Benedikt XII	28.IX.1394-23.V.1423	Peniscola kod Valencije, više puta prebacivan, sada ostaci u dvorcu Illueca, Španjolska
A	Aleksandar V	7.VII.1409-3.V.1410	Bazilika sv.Franje u Bolonji
A	Ivan XXIII	25.V.1410-29.V.1415	Bazilika Krstionica sv.Ivana u Firenci
206	Martin V	11.XI.1417-20.II.1431	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog
207	Eugen IV	3.III.1431-23.II.1447	Bazilika sv. Spasitelja
A	Feliks V	5.XI.1439-7.IV.1449	Opatija Hautecombe u Savoji
208	Nikola V	6.III.1447-24.III.1455	Bazilika sv.Petra
209	Kalist III	8.IV.1455-6.VIII.1458	Bazilika sv.Petra, premješten u španjolsku baziliku sv.Marije od  Monseratta u Rimu
210	Pio II	19.VIII.1458-15.VIII.1464	Bazilika sv.Petra,premješten 1614 g.u baziliku sv. Andrije u dolini
211	Pavao II	30.VIII.1464-26.VII.1471	Bazilika sv.Petra
212	Siksto IV	9.VIII.1471-12.VIII.1484	Bazilika sv.Petra
213	Inocent VIII	29.VIII.1484-25.VI.1492	Bazilika sv.Petra
214	Aleksandar VI	11.VIII.1492-18.VIII.1503	Izvorno u crkvi sv. Kuzme i Damjana, premješten  u španjolsku baziliku sv.Marije od  Monseratta
215	Pio III	22.IX.1503-18.X.1503	Bazilika sv.Petra
216	Julije II	31.X.1503-21.II.1513	Bazilika sv. Petra u lancima
217	Lav X	9.III.1513-1.XII.1521	Crkva sv. Marije iznad Minerve, izvorno u sv.Petru
218	Hadrijan VI	9.I.1522-14.IX.1523	Prebačen iz sv.Petra u nizozemsku crkvu sv Marije od Duše u Rimu
219	Klement VII	26.XI.1523-25.IX.1534	Crkva sv. Marije iznad Minerve, izvorno u sv.Petru
220	Pavao III	13.X.1534-10.XI.1549	Bazilika sv.Petra
221	Julije III	7.II.1550-20.III-1555	Bazilika sv.Petra
222	Marcel II	9.IV.1555-30.IV.1555.	Bazilika sv.Petra
223	Pavao IV	23.V.1555-18.VIII.1559	Bazilika sv.Marije iznad Minerve
224	Pio IV	26.XII.1559-9.XII.1565	Premješten iz sv.Petra 1583 g. u baziliku sv. Marije od anđela i mučenika
225	Pio V	7.I.1566-1.III.1572	Premješten iz sv.Petra 1583 g. u baziliku sv. Marije Velike
226	Grgur XIII	13.V.1565-10.IV.1585	Bazilika sv.Petra
227	Siksto V	24.IV.1585-27.VIII.1590	Baziliku sv. Marije Velike
228	Urban VII	15.IX.1590-27.IX.1590	Bazilika sv.Marije iznad Minerve
229	Grgur XVI	5.XII.1590-15.X.1591	Bazilika sv.Petra
230	Inocent IX	29.X.1591-30.XII.1591	Bazilika sv.Petra
231	Klement VIII	30.I.1592-3.III.1605	Baziliku sv. Marije Velike
232	Lav XI	10.IV.1605-27-IV.1605	Bazilika sv.Petra
233	Pavao V	16.V.1605-28.I.1621	Baziliku sv. Marije Velike
234	Grgur XV	9.II.1621-8.VII.1623	Crkva sv. Ignacija
235	Urban VIII	29.IX.1623-29.VII.1644	Bazilika sv.Petra
236	Inocent X	15.IX.1644-7.I.1655	Crkva sv. Agneze
237	Aleksandar VII	7.IV.1655-22.V.1667	Bazilika sv.Petra
238	Klement IX	20.VI.1667-9.XII.1669	Baziliku sv. Marije Velike
239	Klement X	29.IV.1670-22.VI.1676	Bazilika sv.Petra
240	Bl. Inocent XI	21.IX.1676-12.VIII.1689	Bazilika sv.Petra
241	Aleksandar VIII	6.X.1689-1.II.1691	Bazilika sv.Petra
242	Inocent XII	12.VI.1691-27.IX.1700	Bazilika sv.Petra
243	Klement XI	23.XI.1700-19.III.1721	Bazilika sv.Petra
244	Inocent XIII	8.V.1721-7.III.1724	Bazilika sv.Petra
245	Benedikt XIII	29.V.1724-21.II.1730	Bazilika sv.Marije iznad Minerve
246	Klement XII	12.VII.1730-2.II.1740	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog
247	Benedikt XIV	17.VIII.1740-6.II.1758	Bazilika sv.Petra
248	Klement XIII	6.VII.1758-2.II.1769	Bazilika sv.Petra
249	Klement XIV	19.V.1769-22.IX.1774	Crkva svetih apostola
250	Pio VI	15.II.1775-29.VIII.1799	Bazilika sv.Petra
251	Pio VII	14.III.1800-20.VIII.1823	Bazilika sv.Petra
252	Lav XII	28.IX.1823-10.II.1829	Bazilika sv.Petra
253	Pio VIII	31.III.1829-1.XII.1830	Bazilika sv.Petra
254	Grgur XVI.	2.II.1831-1.VI.1846	Bazilika sv.Petra
255	Bl. Pio IX	16.VII.1846-7.II.1878	Bazilika sv. Lovre izvan zidina
256	Lav XIII	20.II.1878-20.VI.1903	Arhibazilika Sv. Ivana Lateranskog
257	Sv. Pio X	4.VIII.1903-20.VIII.1914	Bazilika sv.Petra
258	Benedikt XV	3.IX.1914-22.I.1922	Bazilika sv.Petra
259	Pio XI	6.II.1922-10.II.1939	Bazilika sv.Petra
260	Pio XII	2.III.1939-9.X.1958	Bazilika sv.Petra
261	Sv. Ivan XXIII	28.X.1958-3.VI.1963	Bazilika sv.Petra
262	Bl.Pavao VI	21.VI.1963-6.VIII.1978	Bazilika sv.Petra
263	Ivan Pavao I	26.VIII.1978-28.IX.1978	Bazilika sv.Petra
264	Sv. Ivan Pavao II	16.X.1978-2.IV.2005	Bazilika sv.Petra
265	Benedikt XVI	19.IV.2005-28.II.2013