Obitelj Vaughan

                                

Obitelj Vaughan

Herbert Vaughan rođen je Gloucesteru , kao najstariji sin potpukovnika Johna Francisa Vaughana, iz stare rekuzantske ( katoličke ) obitelji, Vaughan iz Courtfielda , Heresfordshire . Njegova majka, Eliza Rolls iz Hendre , Monmounthshire , bila je obraćenica katolkinja i izrazito religiozna žena.

Svih pet Vaughanovih kćeri postale su redovnice, dok je šest od osam sinova primilo sveti red i postali svećenici.  Dvojica su kasnije postali  biskupi uz Herberta: Roger je postao nadbiskup Sydneya u Australiji  , a Ivan je postao naslovni biskup Sebastopolisa i pomoćni biskup u Salfordu u Engleskoj.

Herbert Alfred Henry Joseph Thomas Vaughan MHM (15. travnja 1832. - 19. lipnja 1903.) bio je engleski prelat Katoličke crkve . Služio je kao nadbiskup Westminstera od 1892. do svoje smrti 1903., a uzdignut je u kardinalski zbor, 1893 od strane pape Lava XIII. Bio je utemeljitelj 1866. inozemne misionarske družbe svetog Josipa , najbolje poznate kao Misionari Mill Hilla.Prvu skupinu misionara poslao je u SAD da služe oslobođenicima od ropstva. Također je osnovao Katoličko društvo istine i St. Bede's College u Manchesteru . Kao nadbiskup Westminstera, vodio je uspješnu kampanju  izgradnje  Westminsterske katedrale . Njegovo tijelo je 2005 godine pokopano u toj katedrali , koje je prenešeno sa groblja svetog Josipa iz sjevernog Londona.

2 kardinala koja neće biti na konklavi 2025 g.

 

2 kardinala koja neće biti na konklavi 2025 g.

 

Kardinal Njue, John

Rođen 1.1.1946 , nadbiskup Nairobia u miru , kardinalom ga je imenovao papa Benedikt XVI , 2007 godine.

U lipnju 2013., nakon što je američki predsjednik Barack Obama , čiji je otac bio Kenijac, tijekom službenog posjeta u državi Senegal rekao da bi afričke vlade trebale slijediti američki primjer u poduzimanju mjera za prava homoseksualaca. Njue je odgovorio: "Neka zaboravi, zaboravi i zaboravi". Rekao je da su Sjedinjene Države "uništile vlastita društva" i da ne "misli da je Bog pogriješio kada je stvorio Adama i Evu".

Kardinal Cañizares Llovera , Antonio

Rođen 15.X.1945 ,  prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata od 2008. do 2014 i  nadbiskup Valencije od 2014. do 2022 g. a papa Benedikt XVI , 2006 godine imenovao kardinalom.

Cañizares Llovera raspravljao je o najboljem načinu primanja euharistije: „Što znači primiti pričest na usta? Što znači kleknuti pred Presvetim Sakramentom? Što znači kleknuti tijekom posvete na misi? To znači klanjanje, znači prepoznavanje stvarne prisutnosti Isusa Krista u euharistiji; to znači poštovanje i stav vjere čovjeka koji pada ničice pred Bogom jer zna da sve dolazi od Njega, a mi se osjećamo bez riječi, zapanjeni pred čudesnošću, njegovom dobrotom i njegovim milosrđem. Zato nije isto staviti ruku i primiti pričest na bilo koji način nego to učiniti s poštovanjem; nije isto primiti pričest klečeći ili stojeći, jer svi ovi znakovi ukazuju na duboko značenje.“

Anketica ?

 

Ako doista ne vjeruješ u Uskrsnuće Isusa Krista , tijelom i duhom, onda nisi vjernik .

Mnogima i danas vjera u uskrsnuće tijela predstavlja potpunu besmislicu, ali bez te vjere pada čitavo kršćanstvo.

Ako doista ne vjeruješ u transupstancijaciju , onda nisi vjernik.

Ako doista ne vjeruješ u raj, čistilište i pakao, onda nisi vjernik.

Zašto ?

Zato jer su ljudi čudne „biljke“ koji ne samo da prilagođavaju sebi Božju riječ i učiteljstvo Crkve po Duhu, nego je i mijenjaju.

Po anketama Pew Research Center iz 2017 ( ne mora biti točno ali može indikativno ) katolici u RH odgovaraju :

 

-71% vjeruje u raj, a 60% u pakao

-77% vjeruje u postanak duše, a 62% u čuda

-56% vjeruje da je Biblija potekla od Boga

-21% misli da bi se Bibliju trebalo shvaćati doslovno

-42% vjeruje da je katoličanstvo jedini put ka spasenju

Koliko god se trudio nisam uspio naći na kolko ispitanika se vršilo istraživanje !

Kad ateisti propovijedaju

 

Jako je interesantno čitati i pratiti  kako ateisti tumače Bibliju, spise sv. Tome , Pavlove poslanice , vizije i propovijedi pok. kardinala Kuharića , a sve  glede zdravstvenog odgoja.

Tako Branimir Pofuk "tumači" vjernicima što je ustvari htio reći sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima. Ljubav je ideal , ljubav je neporočna, ljubav je univerzalna, bila ona usmjerena prema Židovu, Grku, Rimljaninu, robu, slobodnjaku, ženi, muškarcu. Ali tu Pavlovu ljubav , smjeli novinar pretvara u čisti sex.  Zašto se ne bi sexali robovi sa slobodnjacima, Židovi sa Grcima , a pogotovu muškarci Rimljani sa recimo robovima iz Germanije ? Jer ljubav je univerzalna. I ne poznaje razlike. Ali što kaže Pavao u toj istoj poslanici ?

“Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici (iliti homoseksualci ) … neće baštiniti kraljevstva Božjega.“

Ali, nije to sve. Bivši ministar Jovanović kao vrli katolik, zabrinut za duhovno stanje nacije, najprije organizira presicu o četvrtom modulu na sam Badnjak, a onda na blagdan sv. Stjepana poručuje blagim riječima kako je kardinal Bozanić Hrvatima ukrao Božić.

Uvaženi titolog prof. Tvrtko Jakovina , kao da se vratio sa partijskog plenuma, katolicima tumači što je u stvari Božić i kakva je poruka Božića, jer su se na istom plenumu dogovorili da konačno katolicima objasne kakva je bit Božje riječi. U toj „riječi“ nema one „plodite se i množite se“ , nego gay  braćo i sestre – usvajajte djecu.

Tako možemo svako malo čitati priopćenja famozne ateističke udruge „David“ , kao moralne vertikale društva , kao oni nisu eto protiv vjere, ali su protiv crkve ( pogotovu katoličke ) . Isto tako famozna „Građanska akcija“ , maknuvši se ispred Todorićeva dvorca i Hrvatskog sabora, odlučuje pisati propovijedi biskupima. Da ne bude zabune, teološki „jače“ od Tome Akvinskog, Franje Saleškog pa i samog pape Benedikta XVI.

Šlag na tortu dolazi od deklariranog ateista Stankovića , koji kao vješt masturbator, pardon manipulator, u svojoj emisiji od don Damira Stojića  nastoji isposlovati da lobira u Vatikanu zaređivanje žena za svećenike, jer eto u protestantskim zajednicama to je civilizacijski doseg. Možda bi ateist Stanković, prigrlio vjeru kada bi misu vodila Ana Maria Gruenfelder, koja se slaže sa mnogim stvarima koje je činio pokojni papa Ivan Pavao II, ali eto zamjera mu što nije dopustio „ženidbu“ homoseksualcima i zaređivanje neke lezbijke za „biskupicu“.

Kada se ova teologinja potužila da je „napadaju“  „konzervativni“ katolici , odmah se sastala partijska ćelija novinarskog društvanca , te joj dala punu podršku. Naravno da su promptno reagirali i ateisti, agnostici, jugoslaveni i europejci dajući „ugroženoj“ teologinji punu podršku u pisanju „istine“.

Čini mi se da je  početkom IV stoljeća ,rimski car Dioklecijan  „učeći „ kršćane pravoj vjeri , „malo pretjerao“. Doduše, Dioklecian je vjerovao u neka rimska božanstva , ali ovi ne vjeruju u ništa nadnaravno, pa mi nije jasno, čemu toliki trud ateista da vjernike upute „na pravi put“ ?

 

Pisano  malo poslije Božića 2013

DRUŽBA BOŽANSKOG SPASITELJA-SALAVTORIJANCI

 

Latinski naziv družbe:  Societas Divini Salvatoris,: kratica S.D.S.

Osnivač  ove družbe Franziskus Maria vom  Kreuze Jordan (Franjo Marija od Križa Jordan), imao je zanimljiv život. Franjo Marija rođen je 16.lipnja revolucionarne ,1848 god u Gurtweil  u okrugu Waldshut , ondašnja pokrajina Baden, na samoj granici Njemačke i Švicarske .   Prema svjedočenju osjetio je poziv za svećenika, već na prvoj svetoj pričesti, ali pošto je bio iz siromašne obitelji želja mu se nije mogla odmah ispuniti.  

Nakon završenog osnovnoškolskog obrazovanja , kao mladić radi sve vrste poslova a najčešće kao soboslikar. Vrijeme je to Kulturkampfa, teškog vremena za katoličku crkvu u Njemačkoj, pa i cijeloj Europi. Ipak, Franjo nije odustajao od svoga poziva i nauma da postane svećenik. Najprije ga je podučavao lokalni župnik, kasnije pohađa gimnaziju u Constanzi. Kako je bio uporan u učenju, profesori su otkrili njegov talent za jezike. Za maturski rad izradio je esej na osam europskih jezika, te još jedan esej na četiri ostala jezika.

Počinje studij teologije i filologije,1874 god. na sveučiilištu Ludwig Albert u Freiburgu. Nakon završenog studija , zaređen je za svećenika 1878 god .Njegov biskup ga odmah šalje u Rim da otpočne studije orijentalnih jezika .Putuje po Bliskom istoku, i sve više u njemu raste želja za osnivanjem novog reda koji bi imao apostolsku svrhu. Nakon povratka u Rim, oživljuje svoju ideju, osnivajući zajednicu redovnika i laika, organizirajući ih u tri skupine. 

Prvi bi bili kao apostoli, ostavivši sve zemaljsko i posvetili se naviještanju Radosne vijesti. Drugi bi se bavili pisanjem i tiskanjem pobožnih publikacija, a treći bi bili laici,koji bi svojim svakodnevnim  životom svjedočili kršćanski nauk. 

Prvotni naziv društva je bio Društvo za apostolski nauk  (1881 god.) Iduće godine mijenja se naziv društva, te se naziva Društvo za katolički nauk. Kasnije se društvo dijeli na mušku i žensku granu, a 1888 god. osniva zajedno sa  bl. Theresom  von Wüllenweber (uzima redovničko ime Marija od apostola),Kongregaciju Sestara Božanskog Spasitelja .Godine 1893 zajednica svećenika dobiva svoj današnji naziv. Osim muške i ženske družbe osnovana i Međunarodna zajednica Božanskog Spasitelja, koja je namijenjena vjernicima laicima, bilo da su u braku ili ne. Potpuno odobrenje za rad, družba je dobila od Svete Stolice  8. ožujka 1911.

Svaki početak je težak, tako da se Sluga Božji Franjo  u potpunosti posvetio jačanju družbe na organizacijskom, kadrovskom i financijskom planu. Živeći svetim životom stekao je ugled u svojoj družbi ali i u Crkvi i među vjernicima, a mogao je pratiti kako se njegov trud isplatio, jer se družba počela širiti van Italije. Međutim, težak udarac Franjo  će doživjeti 1915 god.,kada mora sa vodstvom društva emigrirati u neutralnu Švicarsku zbog izbijanja I. svjetskog rata i ulaženju Italije u rat na strani sila Antante. On kao etnički Nijemac nije bio po volji civilnim vlastima Italije, iako je bio obljubljen u cijelom Rimu. Iste godine iscrpljen radom, povlači se iz uprave družbe. 

Zadnje tri godine provesti će Fribourgu,  gdje će i umrijeti u jednom malom hospiciju, 8. rujna 1918 godine. Godine 1956 njegovi zemni ostaci biti će prenešeni u matičnu kuću društva u Rim. Njegov nasljednik, Pancratius Pfeiffer nastaviti će voditi družbu istim žarom kao i Franjo. Proces beatifikacije osnivača Salvatorijanaca , Franje Marije od Križa Jordan, započeo je 1942 godine. 

Tijekom postupka došlo je do nesigurnog saznanja, da je između njega i jednoga od suosnivača došlo do sukoba, pa je  proces odgađan .A onda je intervenirao Stvoritelj preko Franje Jordana. Mladi brazilski bračni par, iz Brazila,  koji je 2014. godine očekivao prinovu u obitelji saznao je od liječnika da je njihovo nerođeno dijete boluje od neizlječive bolesti. Kao salvatorijanski laici , zajedno sa cijelom zajednicom počeli su moliti za zagovor Franje Jordana. Baš na dan preminuća sluge Božjeg , 8. rujna , rođeno je zdravo dijete. Čudo je priznao papa Franjo te je osnivač salvatorijanaca otac Franjo Jordan svečano proglašen blaženikom Crkve godine 2021.

Svi genarali reda salvatorijanaca :
Franziskus Maria vom Kreuze Jordan 1881–1915
Pankratius Pfeiffer 1915–1945
Facundus Peterek 1945–1947
Franz Emmenegger 1947–1953
Bonaventura Schweizer 1953–1965
Maurinus Rast 1965–1969
Earl Donald Skwor 1969–1975
Gerard Rogowski 1975–1987
Malachy McBride 1987–1993
Karl Hoffmann 1993–1999
Andrzej Urbański 1999–2013
Milton Zonta 2013–

Danas družba  djeluje na svim kontinentima i u 40 zemalja. Blizu nas oci Salvatorijanci imaju jednu kuću i pripadaju poljskoj provinciji. Nalazili su  se u zaljevu svetaca, Boki Kotorskoj u Crnoj Gori u mjestašcu Mulu odakle je bl. Gracija.

Svi članovi salvatorijanske  obitelji  imaju obvezu objaviti svima spasenje koje  se pojavilo u Isusu Kristu. Dakle, ova družba ima i misionarsku djelatnost. Samo u zadnjih dvadeset godina otvorili su svoje kuće u 18 zemalja , od Komora preko Bjelorusije do Surinama i Mozambika.

Zaštitnici družbe su: BD Marija, dvanaestorica svetih apostola, sv. Mihovil arkanđeo i sv. Josip.

Ovo su citati iz Svetog Pisma koji su ugrađeni u temelje djelovanja družbe Salvatorijanaca: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode…(Mt.28:19-20);   “A ovo  vječni život, spoznati tebe, jedinog pravog  Boga, i onoga  koga si poslao, Isusa  Krista“.(Iv.17:03);  „A on im reče: Idite po svem svijetu, naviještati Radosnu vijest svom stvorenju“ (Mk.16:15); „Umnici će blistati kao nebeski svod i mnoge koji su učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost“.(Dn.12:03).

Družba je za sada dala osam biskupa od kojih su tri živuća.

Po podacima iz travnja 2018  družba je imala 830 zavjetovanih svećenika i djeluje u 176 župa.

Blaženi Franjo Marija od Križa Jordan moli za onoga tko je ovo napisao i za onoga tko ovo čita.

Što kažu pravni propisi a što vrhunski teolozi o učiteljstvu Crkve

Can. 212 - § 1. Quae sacri Pastores, utpote Christum repraesentantes, tamquam fidei magistri declarant aut tamquam Ecclesiae rectores statuunt, christifideles, propriae responsabilitatis conscii, christiana oboedientia prosequi tenentur.

 § 2. Christifidelibus integrum est, ut necessitates suas, praesertim spirituales, suaque optata Ecclesiae Pastoribus patefaciant.

§ 3. Pro scientia, competentia et praestantia quibus pollent, ipsis ius est, immo et aliquando officium, ut sententiam suam de his quae ad bonum Ecclesiae pertinent sacris Pastoribus manifestent eamque, salva fidei morumque integritate ac reverentia erga Pastores, attentisque communi utilitate et personarum dignitate, ceteris christifidelibus notam faciant.

Kan. 212 - § 1. Što posvećeni pastiri, budući da predstavljaju Krista, proglase kao učtelji vjere ili odrede kao upravitelji Crkve, vjernici su, svjesni svoje odgovornosti, obvezni slijediti s kršćanskom poslušnošću.

§ 2. Vjernici mogu slobodno crkvenim pastirima očitovati svoje potrebe, osobito duhovne, i svoje želje.

§ 3. Vjernici imaju pravo, katkada dapače i dužnost, prema znanju, stručnosti i ugledu koji imaju, posvećenim pastirima očitovati svoje mišljenje o onom što je za dobrobit Crkve i to mišljenje, čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa i poštovanje prema pastirima te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba, priopćit i ostalim vjernicima.

Kan.230 § 3. Ubi Ecclesiae necessitas id suadeat, deficientibus ministris, possunt etiam laici, etsi non sint lectores vel acolythi, quaedam eorundem officia supplere, videlicet ministerium verbi exercere, precibus liturgicis praeesse, baptismum conferre atque sacram communionem distribuere, iuxta iuris praescripta.

Kan.230 § 3. Gdje bi potreba Crkve to savjetovala, ako nema službenika, mogu i laici, iako nisu čitači ili akoliti, preuzeti neke njihove zadaće, naime, obavljati službu riječi, predvoditi u bogoslužnim molitvama, krstiti i dijeliti svetu pričest prema pravnim propisima.

Stoga je Pavao Petra, kojemu je bio podložnik, prekorio u javnosti zbog neposredne opasnosti od sablazni glede vjere, a Petar je, kako piše Augustin u bilješci o Gal 2,11, "dao primjer poglavarima kako dogodi li se ikada da skrenu s pravog puta, ne smiju prezreti ukor svojih podložnika". (Summa theologiae, II-II, 33, 4)

  Kardinal Newman piše : "Tijelo biskupstva bijaše nevjerno svojem poslanju, dok tijelo laikata bijaše vjerno svojem krštenju; jedanput bi Papa, drugi put patrijarhijska, metropolitanska ili neka druga visoka stolica, ili pak opći koncil, rekli što nije trebalo reći ili učinili nešto što zamračuje i ugrožava objavljenu istinu, dok je s druge strane upravo kršćanski puk, pod vodstvom Providnosti, bio crkvena snaga Atanaziju, Hilariju, Euzebiju Verčelskom i drugim velikim osamljenim ispovjedaocima, koji bi bez njih bili propali."

Papa Benedikt XVI kao vrhunski teolog lijepo objašnjava : "Papa nije apsolutni monarh, čija bi mišljenja i želje bili zakon. Naprotiv, Papina je služba jamstvo poslušnosti Kristu i njegovoj Riječi. Stoga Papa ne smije naviještati vlastite ideje, nego mora stalno obvezivati sebe i Crkvu na poslušnost Božjoj Riječi, nasuprot svakom pokušaju njezine prilagodbe ili razvodnjavanja te svakom obliku oportunizma.“

Grobovi apostola i evanđelista

Sveti Petar – Bazilka sv. Petra u Vatikanu .Podnio mučeništvo razapinjanjem na križ na brdu Vatikan. Tu je car Konstantin za vrijeme pape sv. Silvestra I, dao izgraditi baziliku između 320 -327 godine. Arheološka istraživanja početkom XVI stoljeća , prije rušenja stare bazilike, te sistematsko između 1939 i 1949 godine, otkrilo je plitke grobove ispod glavnog oltara. Tijekom daljnjeg istraživanja 60-tih godina profesor Margatira Gaurducci , obavijestila je papu Pavla VI. 1968 godine da je otkrila ostatke sv. Petra. Relikvije su javno pokazane 24. XI. 2013 godine.

Sv. Ivan apostol i evanđelist – umro u Efezu oko 100 godine prirodnom smrću , kako je rekao Isus Krist. Na grobu mu je sagrađena kapela nakon priznanja kršćanstva u IV stoljeću. Kasnije u VI stoljeću , car Justinijan je na istom mjestu sagradio baziliku. Turskim osvajanjima pretvorena je u džamiju. Arheološkim istraživanjima dvadesetih godina XX stoljeća iskopani su ostaci bazilike i pronašli grob, ali prazan.

Sv. Jakov Stariji– katedrala sv.Jakova u Composteli . Podnio mučeništvo u Jeruzalemu oko 44 godine. Po legendama misionario je u rimskoj provinciji Hispaniji . Kako su ostaci sv. Jakova dospjeli iz Jeruzalema u Compostelu stvar je legendi i srednovjekovnih predaja.

Sv. Toma – umro mučeničkom smrću u Chenaiju u Indiji, gdje je i pokopan.Crkvu na tom mjestu su sagradili portugalski trgovci u XVI stoljeću. Po tradiciji dio relikvija prenesen je u III stoljeću u Edesu u tadašnjoj Mezopotamiji. U IV stoljeću podignuta je crkva koja je bila popularno hodočasničko mjesto. Relikvije su 1258 godine prenesene na otok Chios u Egejskom moru. Admiral Leone Acciuaoli iz Ortonea nakon pljačke otoka , oteo je i relkvije svetog Tome te ih dopremio u rodni grad Ortone. Danas relikvije počivaju u konkatedrali sv.Tome u Ortoneu.

Sv. Bartolomej – Po tradiciji misionario je po Indiji, Etiopiji, Mezopotamiji i Armeniji, Mjesto njegovog mučeništva je nesigurno . Spominju se Indija i Armenija. Bizantski kroničar Teodor, piše kako je car Anastazije I poklonio tijelo sv. Bartolomeja ,oko 510 godine, obnovljenom gradu Dur – Europosu u Siriji. O postojanju relikvija svetog Bartolomeja na otočiću Lipari kod Sicilije , spominje Biskup Grgur iz Toursa. Relikvije svetog apostola su prenesene u Benevento 838 godine gdje je podignuta bazilika . Po nekim predajama , lubanja sveca je odnešena u katedralu u Frankfurtu, dok je jedna ruka završila u katedrali u Canteburyu.

Sv. Matej apostol i evanđelist – Tradicionalno po Isusovom uskrsnuću , propovijedao je po Judeji, a nei pisci spominju i Etiopiju.  Ostaci apostola dopspijeli su u Salerno 954 godine . Od te godine relikvije počivaju u katedrali svete Marije od anđela u Salernu. Kasnije je kao titular katedrale pridodan i sveti Matej.

Sv. Filip – Krajem 2011 godine talijanski arheolog prof. F. D'Andria je objavio da je otkrio crkvu i grob u Hierapolisu kod današnjeg Denizilija u Turskoj , a koj bi mogao pripadati apostolu Filipu. Po predaji Filip je propovjedao pa Frigiji , Grčkoj i Siriji. U spomenutom Hierapolisu je podnio mučeništvo , po jedmoj predaji pribijanjem na križ, a po drugoj odrubljivanjem glave. Po nekim podacima pokopan je tamo , a nakon katastrofalnog potresa i požara u VII stoljeću prebačene su u Carigrad. Danas njegovi zemni ostaci počivaju u bazilici Svetih apostola u Rimu. U Rim su dospijeli iz Craigrada.

Sveti Jakov Alfejev ( Mlađi ) – Gospodinov „brat“ koji je bio prvi biskup Jeruzalema i gdje je podnio mučeništvo kamenovanjem od strane rulje  na nagovor hramskog vrhovnog svećenika Hanana, 62 godine. Na mjestu preminuća je i pokopan, a spominje se mjesto blizu hrama, dok drugi pisci spominju Maslinsku goru. Ostaci apostola su prenešeni u Carigrad po nalogu cara Justinijana II u VI stoljeću , a kasnije su prebačeni u Rim u baziliku Svetih apostola.

Sveti Andrija – Posmrtni ostaci ovog apostola leže u katedrali svetog Andrije u Amalfiju , pokrajina Kampanja. Mučen je razapinjanjem na tzv. Andrijin križ u Patrasu , ondašnja pokrajina Ahaja. Kako su relikvije dospijele u Carigrad po nalogu cara Konstancija oko 357 godine, tako su iz Carigrada ukradene za vrijeme IV . križarskog rata, 1204 godine. Donešene su u Amalfi gdje je podignuta katedrala u čast ovog sveca. Po podacima koji su dostuni sveti Andrija je dosta „osakaćen“. Njegove relikvije se nalaze i u Edinbourgu , Škotska, u Varšavi , Poljska, u Grčkoj , po Italiji....

Sveti Juda Tadej – Misionario po Armeniji i Perziji gdje je podnio mučeništvo zajedno sa svetim Šimunom Revniteljem. Ne zna se kako su ostaci svetog Jude dospijele u Rim. Danas su njegove relkvije u bazilici svetog Petra u Vatikanu .

Sveti Šimun Revnitelj – Po predaji misionario po Siriji, Egiptu i Perziji gdje je podnio mučeništvo zajedno sa apostolom Judom Tadejem.  Danas su njegove relkvije u bazilici svetog Petra u Vatikanu.

Sveti Matija -  Apostol izabran bacanjem kocke nakon samoubojstva Jude Iškariotskog , kao 12 apostol nakon Isusovog Uzašašća . Po predaji propovjedao je po Judeji, Kapadociji i uz Kaspijsko more. Po predaji njegov grob je pronađen u Jeruzalemu , odakle je po nalogu carice Helene oko 326 godine prebačen u Trier u današnjoj SR Njemačkoj. Ostaci sveca nalaze se u sklopu benediktnske opatije u  bazilici svetog Matije u Trieru.

Sveti Luka  evanđelist – Umro u Tebi u Grčkoj oko 85 godine i tamo pokopan . Prebačen u Carigrad po zapovijedi cara Konstancija II , 338 godine. Kako je dospio u Padovu nije poznato, ali se zasigurno zna da se tamo nalazi u crkvi svete Justine od 1177 godine. Vršena su arheološka i forenzična istraživanja tijekom devedasetih godina prošlog stoljeća. U sarkofagu je nađen olovni lijes koji je zadni put zapečaćen 1562 godine. U lijesu su nađene kosti ali ne i lubanja. Po nekim podacima car Karlo IV uzeo je lubanju 1354 godine i odnio je u Prag gdje je pohranjena u praškoj katedrali. Ova lubanja iz Praga se savršeno uklapa sa vratnim kostima iz Padove.

Sveti Marko evanđelist – Prema predaji osnivač biskupije u Aleksandiji a zasigurno pratitelj svetog Petra i pisac evanđelja po Petrovom kazivanju. Godine 68 podnio je mučeništvo baš u Aleksandiji. Godine 828 ,dvojica mletačkih trgovaca ukrala su uz pomoć dvojice grčkih redovnika relikvije svetog Marka te ih prenijeli u Veneciju. Početak gradnje katedrale svetog Marka u Veneciji , počinje 832 godine.

Sveti Pavao – Podnio mučeništvo u Rimu . Na mjestu ukopa car Konstantin dao je sagraditi baziliku. Posvetio ju je papa Silvestar 324 godine. Danas je to papinska velika bazilka sv. Pavla izvan zidina.