Ova katolička zajednica, rođena je poslije Drugog
vatikanskog koncila.
Inicijativu su pokrenuli otac Pierre-Marie Delfieux i nadbiskup Pariza, kardinal François Marty. Zajednica je osnovana 1975 godine, a zamišljena je kao udruga redovnika, redovnica i laika, koji će živjeti u srcu „Božjeg Grada“ u „Gradu koji je srce“ svih gradova, svatko sa svojom karizmom i predanošću da dijele istu duhovnost.
Inicijativu su pokrenuli otac Pierre-Marie Delfieux i nadbiskup Pariza, kardinal François Marty. Zajednica je osnovana 1975 godine, a zamišljena je kao udruga redovnika, redovnica i laika, koji će živjeti u srcu „Božjeg Grada“ u „Gradu koji je srce“ svih gradova, svatko sa svojom karizmom i predanošću da dijele istu duhovnost.
François Marty, rodio se u Pachini, 1904 godine. Sa 13 godina odlazi u gimnaziju u Villefranche-de-Rouergue. Nakon posjeta Lourdesu 1924 godine, odlučuje
otići u sjemenište. Godine 1930, zaređen je za svećenika i do 1951 godine
djeluje, kao vikar i župnik u raznim biskupijskim župama. Te godine imenovan je
za apostolskog vikara biskupije Rodez i Vabres. Od 1952 do 1959
godine, djeluje kao biskup Saint-Flour (dio nekadašnje biskupije Auvergne). Godine 1959 postaje pomoćni biskup u nadbiskupiji Reims. Aktivno
je sudjelovao u radu Drugog vatikanskog koncila.
Nakon smrti nadbiskupa Louis-Augustin
Marmottina nasljeđuje ga na
nadbiskupskoj stolici. U ožujku 1968 godine, imenovan je za nadbiskupa Pariza,
a kardinalski plašt dobiva iduće godine. Burna je to revolucionarna godina. Ali
njegova jednostavnost i otvorenost, prema svima donose mu – simpatije. Godine
1971 ,posjećuje Jeruzalem. Tu se vrlo vjerojatno rodila zamisao o podrški za
uspostavu nove zajednice, koju mu je kasnije iznio Pierre-Marie Delfieux.
Kardinal Marty odlazi u mirovinu 1981, godine, a pogiba u željezničkoj nesreći
1994 godine, u 90-toj godini života. Jedna zanimljivost o smrti uzoritog
Marty-ja. Kad je dobio na dar automobil , mali Citroen „CV2“, rekao je:“ Ovaj mališan će me odvesti u
nebo“. Poginuo je u njemu na željezničkom prijelazu.
Što kaže otac Pierre-Marie Delfieux, o sebi? Svećenik sam već deset godina, a gospodnja je
godina tisućudevetstošezdesetosma. Revolucija u Francuskoj, postkoncilsko
razdoblje. Kako dalje, pitam se? I onda stopama blaženog (tada još ne), Charlesa
Eugena de Foucaulda, odlazim uz dopuštenje biskupa, u pustinju. Tišina,molitva,
meditacija. Tu u pustinji, koja je ličila na „mjesečev pejzaž“, duša se puni.
Poziv je tu. Postati redovnik-monah. Ali ne „srednjovjekovni“ ! Moj (nad)biskup, kardinal Marty, me saslušao i
rekao:Idi! Tako je sve počelo.
U potrazi za sljedbenicima, otac Delfieux, se iznenađuje. Za samo devet
mjeseci, desetero braće, spremno je za „avanturu“. Na Svi svete 1975 godine,
slave svoju prvu zajedničku misu u srcu Pariza, crkva Saint Gervais. Iduće
godine braći se priključuju sestre,a za dvije godine i zajednica laika. Što
reći? Božji blagoslov!
Zajednica se širi, te dobiva i dva samostana u Jeruzalemu (muški i
ženski). Međutim, samostani niču i u
drugim „Jeruzalemima“, Parizu, Montrealu, Koelnu, Bruxellesu… Ali, ne odvija se život svećenika samo u
samostanima, niti se prakticira samo kontemplacija i liturgija. Oni imaju i
apostolsko poslanje. Braća su dužna usko surađivati sa lokalnim biskupima,
dobivajući župe na upravljanje.
Kombinirajući monaški način života( molitva, rad, život u
zajednici,tišina, tri standardna zavjeta, obavezni su „izvršavati“ Lectio Divina), sa apostolskim
načinom rada, dolaze do punine svećeničkog zvanja. Širiti Božju riječ u
današnjim urbanim „Jeruzalemima“, zahtjevan je posao. Ali zašto bratstvo,
odnosno zajednica Jeruzalema? Evo što piše u konstitucijama:
"Budući
da je Jeruzalem grad koji je Bog dao ljudima
i da su ga ljudi izgradili Bogu, on je postao zaštitnik svim gradovima
svijeta, vaše zvanje je od toga grada, i prema tome vi ste redovnici i
redovnice u Jeruzalemu.“ (Čl.161)
„Budite
sigurni da Bog čuva vaše srce i brine
se za zajedništvo s sinovima
Abrahamovim, Židovima i muslimanima,
koji su poput vas klanjatelji jedinoga Boga i da je Jeruzalem je Sveti Grad.“(Čl.174)
Karizma koja stavlja poseban naglasak na ljepotu liturgije, oaze mira,
gdje svatko može doći do duhovne obnove,bilo
uvečer, ujutro ili u podne, naći će spokoj u Bogu, od iscrpljujućeg tempa grada.
Isto tako karizma je bitna za
zajednički život, molitvu, rad i gostoprimstvo "u srcu grada", tako
da uvijek pokušavamo ostati "Božjem
srcu“.
Kardinal Aron Jean-Marie Lustiger , izdiže redovničku
zajednicu Jeruzalema ,na razinu biskupskog
zavoda za posvećeni život, 31.
svibnja 1996 .godine.
Bratstvo je danas prisutno u :
Izraelu, Francuskoj, Italiji, Kanadi, Belgiji.
Prvi general reda je osnivač otac Pierre-Marie Delfieux,
sve do svoje smrti 21.veljače 2013 godine.
Po nepotpunim podatcima imaju oko
dvjestotinjak svećenika i sjemeništaraca. Latinski naziv: Fraternitatis
Hierusalemi, Skraćenica :F.J.
Nema komentara:
Objavi komentar