Prvi hrvatski blaženik, dominikanac i biskup Augustin
Kažotić rođen je u Trogiru oko 1260., a umro u Luceri 3. kolovoza 1323. godine
od posljedica atentata.
U red sv. Dominika ušao je u Splitu. Nakon završetka studija u Sorbonni
radio je s fra Nikolom Bocassijem koji je kasnije postao kardinal i papa
Benedikt XI. On ga je 1301. godine imenovao biskupom u Zagrebu. Kao zagrebački
biskup bio je teološki pisac i propovjednik.
Branitelj siromaha i obespravljenih, promicatelj zdravstvene
zaštite i higijene, začetnik humanizma u sjevernoj Hrvatskoj, teološki pisac,
vrsni govornik i znanstvenik, u Zagrebu je utemeljio katedralnu školu i
knjižnicu. Siromašni sjemeništarci školovali su se besplatno. Po selima je dao
kopati bunare i saditi ljekovito bilje. Prvi je poznati organizator crkvenog
pjevanja u Hrvatskoj i tvorac zagrebačkog obreda. Zbog svoje kulture,
rječitosti i svetog života uživao je veliki ugled pa su ga plemići često
uzimali za suca u međusobnim sporovima. Povjesničar Baltazar Krčelić, kanonik,
piše da je 1312. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru
biskupa Kažotića na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, glasoviti
“Manduševac”. Nakon posjeta papi Ivanu XXII. u Avignonu, 1318, nije se više
smio vratiti u Zagreb jer se zamjerio ugarsko-hrvatskom kralju Karlu I. Robertu
(iznio je papi tužbe na zloporabe koje su činili kralj i njegovi
dvorjanici).
Imenovan je 1322. biskupom u talijanskom gradu Luceri (Puglia), gdje je na glasu svetosti preminuo na današnji dan, 3. kolovoza 1323. Pokopan je u tamošnjoj katedrali. Vjernički puk štovao ga je zbog brojnih čudesa, među njima ozdravljenja nijemih i opsjednutih, a papa Klement XI. proglasio ga je blaženim 1702. Dio njegovih relikvija čuva se u zagrebačkoj katedrali. Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika, hrvatskih katoličkih misija u Londonu i Hamburgu te hrvatskih naselja, župa, crkava i kapela (Zagreb-Peščenica,župna crkva i dominikanski samostan, Lupoglav kod Brckovljana, Nedeljanec kod Vidovca, Trogir-nacionalno svetište, Nagorinac kod Selaca na Braču).
Imenovan je 1322. biskupom u talijanskom gradu Luceri (Puglia), gdje je na glasu svetosti preminuo na današnji dan, 3. kolovoza 1323. Pokopan je u tamošnjoj katedrali. Vjernički puk štovao ga je zbog brojnih čudesa, među njima ozdravljenja nijemih i opsjednutih, a papa Klement XI. proglasio ga je blaženim 1702. Dio njegovih relikvija čuva se u zagrebačkoj katedrali. Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika, hrvatskih katoličkih misija u Londonu i Hamburgu te hrvatskih naselja, župa, crkava i kapela (Zagreb-Peščenica,župna crkva i dominikanski samostan, Lupoglav kod Brckovljana, Nedeljanec kod Vidovca, Trogir-nacionalno svetište, Nagorinac kod Selaca na Braču).