Dana 15 svibnja 1891 godine papa Lav XIII objavljuje
encikliku „O novim stvarima“ upućenu svim biskupima, svećenicima , vjernicima
ali i svim ljudima dobre volje.
Glavni naglasak enciklike odnosi se na odnos između
kapitala-vlasnika i rada -radnika.
Papa spominje da je Crkva
s pravom zainteresirana za socijalna pitanja, zbog vjerskih i moralnih
aspekata koja ta pitanja povlače za sobom, a država ima pravo i dužnost da
intervenira u ime pravde po pitanjima osobnog i društvenog blagostanja.
Poslodavci i djelatnici imaju pravo i dužnost da organiziraju vlastita, ali i
zajednička udruženja za zaštitu i samozaštitu.
Radničko pitanje koje papa Lav XIII spominje i danas je
aktualno.
Dio iz enciklike : „…..došlo je pomalo dotle da su
radnici prepušteni i nečovječnosti poslodavaca i neobuzdanoj konkurenciji. Zlo
je povećala i nezasitna lihva koju je Crkva više puta izričito osudila, ali se
gramzljivi i sebični ljudi njom bave u drugom obliku. Tome treba dodati i
monopol u proizvodnji i trgovini, tako da je vrlo mali broj mogućnika i
bogataša nametnuo gotovo ropski jaram bezbrojnom mnoštvu radnika bez ikakva
posjeda.“
Između ostaloga u enciklici se preporuča i međusobni
odnos između poslodavca i radnika na ovakav način :
1) Radnik se
obavezuje da će u potpunosti iskreno obavljati svoje dužnosti. 2) Radnik se
obavezuje da neće vršiti vandalizam ili osobne napade. 3) Radnik se obavezuje
da će se kolektivno suzdržati od nereda i nasilja.
1a) Radnicima
davati poštenu plaću (naknada treba biti dovoljna za razumnu i štedljivu
udobnost) 2a) omogućiti slobodno vrijeme radnicima za njihov obiteljski i
vjerski život,3a) voditi računa kod podjele posla o sposobnosti i godinama
radnika 4a) poštivati prava radnika, te da neće postupati s njima kao robovima.
Ne treba
zaboraviti da je po Crkvenom učenju „ neisplata zaslužene plaće“ , u Nebo
vapijući grijeh , o čemu govori natuknica 1a) .
Papa
predlaže međusobnu suradnju poslodavca i radnika na zaštiti udovica i siročadi,
i radnika koji se nisu svojom krivnjom našli u nevolji. Isto tako se sugerira
da bi trebalo štititi ona udruženja koja su prožeta katoličkim duhom. Na kraju
se zaključuje da je ljubav, kraljica društvenih kreposti.
Nema komentara:
Objavi komentar