“Evolucija se svijeta može usporediti s vatrometom što se upravo završava: neka crvena svjetla, pepeo i dim. Stojeći na zaleđenom mjestu, mi promatramo lagano smanjivanje Sunčeva svjetla i pokušavamo se sjetiti veličanstvena bljeska nastajanja svijeta.”
Čovjek koji je u studenome 1931. godine objavio ovaj članak naslovljen Ekspanzija svemira svećenik je, astronom Louvenskog sveučilišta u Belgiji, otac Georges Lemaître. Ovu misao koja evocira mogućnost primitivnog atoma odakle bi trebao izaći čitav svemir, znanstvena komisija smjesta je izvrgnula ruglu. Nova prilika da se ismije neki “crkovnjak” koji pokušava dokazati da je svijet stvoren ех nihilo. S Big-bangom oca Lemaîtrea “evo povratka srednjovjekovnog mračnjaštva”.
Ismijavanje je postalo naslov slave: tko danas nije čuo za riječ toliko ponavljanu “Big-bang”? Tko je mogao zamisliti da bi kanonik Georges Lemaître mogao biti začetnik tog neočekivanog stavljanja u pitanje našeg shvaćanja svemira? A ipak, ovaj je članak logični zaključak niza znanstvenih otkrića koja je započeo Einstein sa svojom teorijom relativnosti. Objavljivanjem svojih radova, koji su od njega tražili pet godina nadljudskog intelektualnog rada, Eddington u uvjerenju Einsteinove teorije relativnosti, otklanja Newtonovu teoriju gravitacije na kojoj je već dva stoljeća počivalo tumačenje svemira. Ali najblistaviji Einsteinov rezultat odnosi se na svemir, čije su samo značenje filozofi smatrali zanimljivim shvaćanjem za ljudsku inteligenciju.
Lemaître zna da se ni vječnost ni temporalnost svemira ne mogu razumom dokazati. Zna također da opstojnost Božja ne može biti u opasnosti kod bilo kojeg znanstvenog otkrića. Slobodan u toj sigurnosti, kanonik Lemaître može postaviti sve hipoteze. I to će biti teorija Big-banga!
Ne tumači otac Lemaître samo daje svemir bio nešto maleno, da dakle ima svoju povijest, nego također da je podložan snagama koje ga nadilaze. Metafizičko gledište ovog znanstvenog rezultata ne izmiče njegovim protivnicima, koji u prvo vrijeme karikaturiziraju hipotezu svojega kolege o primitivnom atomu, obilježavajući ga “Big-bangom oca Lemaîtrea”. Šala je gorka za pristaše nepomičnog beskonačnog i vječnog svemira.
Opravdanje Lemaîtreovih računa postignuto je mnogo kasnije, za vrijeme lansiranja prvih komunikacijskih satelita “Telstar”. Tom su prigodom dva inženjera upotrijebila savršeni radar kako bi hvatali emisiju i prenijeli je diljem američkog kontinenta. Na svoje veliko iznenađenje ustanovili su da uvijek postoji buka “prženja” u njihovu aparatu, bez obzira kamo je radar usmjeren. Konferencija u Princentonu otkrila im je Lemaîtreove radove, i to zahvaljujući komentaru nekog slušatelja koji je glasio: “Nije li buka o kojoj govorite Big-bang oca Lemaîtrea?” Ovaj je doista bio proračunao ono što je mogla biti taložna energija ekspanzije svemira.
Nema komentara:
Objavi komentar