(lat. via crucis =put križa
ili via dolorosa=put boli).
Vjernici su s posebnom ljubavlju prihvatili pobožnost kojom se spominju Isusove muke kroz pojedine postaje od kojih se većina temelji na evanđeoskim izvještajima (suđenje, uzimanje križa, Šimun Cirenac, susret sa ženama, svlačenje odjeće, razapinjanje, smrt na križu, skidanje s križa i ukop), dok su neke plod pučke pobožnosti (tri Isusova pada, susret s Marijom, Veronika)..
- Isusa osuđuju na smrt
- Isus prima na se križ
- Isus pada prvi put pod križem
- Isus susreće svoju svetu Majku
- Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
- Veronika pruža
Isusu rubac
- Isus pada drugi put pod križem
- Isus tješi jeruzalemske žene
- Isus pada treći put pod križem
- Isusa svlače
- Isusa pribijaju na križ
- Isus umire na križu
- Isusa skidaju s križa
- Isusa polažu u grob
*crvenom bojom označene su postaje križnog
puta utemeljene na Svetom pismu.
Križni je put najprije imao sedam, zatim dvanaest, te
konačno četrnaest postaja koje je potvrdio papa Klement XII. 1731. godine. U
posljednje vrijeme postoji i petnaesta
postaja, kod koje se razmišlja o Isusovu uskrsnuću.
15. Isusovo Uskrsuće
15. Isusovo Uskrsuće
O važnosti i prikladnosti ove postaje ( 15-te ) govori i
članak 134 iz Direktorija o pučkoj pobožnosti i liturgiji: „Prikladno je da ona
(pobožna vježba) bude zaključena na takav način da se vjernici otvore
iščekivanju Uskrsnuća, iščekivanju ispunjenu vjerom i nadom; po primjeru
zaustavljanja u Anastasis na kraju križnog puta u Jeruzalemu, pobožna se vježba
može završiti spomenom Gospodinova uskrsnuća“
Najstarije svjedočanstvo nalazimo u spisima hodočasnice
Egerije iz 4. stoljeća, koja je opisala slavlje Isusove muke u Jeruzalemu.
Veliki petak bio je dan putujuće molitve. U četvrtak navečer kršćani su se
okupljali u dvorani Posljednje večere, zatim u Maslinskom vrtu. U petak opet u
dvorani Posljednje večere (gdje se čuvao stup Isusovog bičevanja), a zatim na
Golgoti. Ondje bi biskup izložio relikviju svetoga Križa na poklon vjernicima.
Na svakoj postaji čitali bi se odlomci iz Svetog pisma i pjevali psalmi. Tako
je nastala pobožnost Križnog puta.
Križni put počeli su promicati križari, a od 14. stoljeća
posebno gorljivo pripadnici franjevačkog Reda. Kako je među vjernicima
postojala žarka želja da i sami hodočaste u Jeruzalem i ondje prođu Isusovim
križnim putem, rodila se ideja da se i izvan Jeruzalema vjernicima omogući ova
pobožnost. Pasionska duhovnost srednjeg vijeka urodila je gradnjom Isusova
križnog puta na Zapadu.
Kod nas su poznati lijepo sagrađeni Križni putovi , na
Ksaveru u Zagrebu, Mariji Bistrici , Cerniku, na Trsatu u Rijeci itd.
Nema komentara:
Objavi komentar