Sveta Ivana Arška

Jedva da je koja žena tako presudno utjecala na povijest svoje domovine i naroda kao Jeanne D’Arc (Ivana Arška), jednostavna seoska djevojka, koja sa 17 godina života stade na čelo francuske vojske te u nevjerojatnom vojnom pohodu oslobodi svoju domovinu od vlasti tuđinca, a nakon dvije godine, upavši u ruke neprijatelja, bude osuđena i spaljena na lomači. Kratak život od 1412–1431, ali kako neobičan i tragičan!  

Njezina se tragika pretvorila ipak u trijumf, jer ju je Crkva g. 1909. proglasila blaženom, a g. 1920. svetom. Jedinstvena ličnost Jeanne D’Arc, u isto vrijeme i čarobna i zagonetna, zanosila je maštu mnogih umjetnika, mislilaca, pjesnika i pisaca proze. 

Objektivni pristup Djevici Orleanskoj omogucen je tek od g. 1849. kad je znanstvenik Quicherat u pet svezaka objavio sačuvana akta procesa protiv one koja je iz svoje domovine otjerala osvajače Engleze. Njezino je povijesno zna­čenje u tome što je 100-godišnji rat između Francuske i Engleske, kad se nje­noj  domovini bližila već katastrofa, pretvorila u neočekivanu pobjedu. Stvo­rila je, dakle, u povijesti svoga naroda jednu prekretnicu. Do toga je rata došlo za­to što su engleski kraljevi svojatali pravo na francusko prijestolje. 

Otkada je Vilim Osvajač, otisnuvši se iz Normandije, osvojio Veliku Brita­ni­ju i postao njezinim kraljem, Engleska je držala u svojoj vlasti neke dijelove Fran­­cuske. Engleska je god. 1339. oružjem htjela osvojiti cijelu Francusku. I ta­ko je došlo do rata što trajaše jedno stoljeće, a izgledalo je kao da uopće nikada više ni neće svršiti. Veliki dio Francuske potpade pod vlast njezina nadmoćnog ne­pri­jatelja. Kroz to su vrijeme ljudi podivljali, financije se srozale, polja ostajala pusta i neobrađena. Tim zlima pridružiše se i druga: horde pljackaša su harale i palile, a onda i cesta pošast kuge. Francuzi su medu sobom bili strašno nesložni i gložili se, a kralj im je bio samo jedna figura. Karlo VII., slabic, sin suluda čovjeka, nije bio još ni okrunjen za kralja, a ne­­prijatelji su Englezi stajali vec pred Orleansom.

 Osvojili su ga i pošli dalje. Fran­­cuzima je moral strašno opao i baš u toj očajnoj i bezizlaznoj situaciji stupa na pozornicu Jeanne D"Arc, Bogom odabrana junakinja, uzor pravog do­mo­ljub­lja, koja ce svoju domovinu izvesti iz položaja poniženja i vratiti joj otetu čast. Ivana se rodila 6. siječnja 1412. u Domremyju, pokrajine Lorene. Bila je jedno od petero djece seljačke obitelji Jakova D"Arca i Izabele Romée. Do trinaeste godine u njezinu životu nije bilo ništa neobična. Bila je kao i sva druga nor­malna seoska djeca. Ako se već tada može govoriti o nekim njezinim vrlinama, onda bi to bile: pobožnost, ljubav prema siromasima i velika te vedra dobro­ćud­nost  prema svakome. U trinaestoj godini života Ivana postade dionicom nekih viđenja. Ukazaše joj se sv. Mihovil i svete djevice i mučenice Katarina i Margareta te joj u ime »ne­­beskog Kralja« objaviše da je njezina zadaća osloboditi Francusku od Engleza i svečano okruniti kralja. Trebalo je vremena dok se Ivana uvjeri u svoju mi­si­ju. No kad se uvjerila, onda je ništa više nije moglo zaustaviti. Ona je išla naprijed kao gonjena nekom nevidljivom silom. Uspjelo joj je god. 1429. o svojoj životnoj zadaci uvjeriti Roberta de Baudricour­ta, kapetana Vaucouleursa. Taj joj je dao pratnju i poslao kralju u Chinon. Nakon 11 dana jahanja stigla je 23. veljače u taj grad, a dva dana kasnije primio ju je u audienciju sam kralj. On ju je poslao u Poitiers da je ondje ispitaju teolozi i prelati. Nakon tri tjedna ispitivanja izrečen je o njoj povoljan sud. Sad je bila sposobna za djelovanje pa je u kratko vrijeme pokrenula nepokretnoga kra­lja te na njegov dvor i medu njegove vojnike unese neki neopisivi žar i želju za oslobođenjem domovine. 30. svibnja Na čelu francuske vojske krene sama Ivana prema Orléansu te nakon dvije po­bjedonosne bitke oslobodi taj grad i njegovu okolicu. Odatle krenu prema Reimsu te kod Pataya izvojeva opet jednu pobjedonosnu bitku. 

U reimskoj katedrali kralj je pomazan i okrunjen kao i njegovi prethodnici. Taj događaj do tada razjedinjene Francuze ujedini oko vladara i svi se gradovi, kuda je prolazio, natjecahu radosnim klicanjem kralju. Ivana je sada htjela voditi rat sve dok Englezi ne budu posve otjerani iz Francuske. No kralj, na žalost, pod utjecajem lo­ših savjetnika poče voditi vlastitu politiku. Nakon neuspjeha kod Pariza, gdje je Ivana bila ranjena, hrabra djevojka mo­rade prekinuti borbu. Nastavila ju je tek u proljeće g. 1430., kad je pohitjela u Compicgne, što su ga opsjedali Burgundani. No, ondje bi zarobljena i doskora pre­dana Englezima. Protiv nje je pokrenut postupak na kojem je upravo čudes­nom  jasnoćom i teološkom točnoš­ću odgovarala na sva postavljena pitanja. Osu­de­­na kao vještica, 30. svibnja 1431. spaljena je na lomači. Dogodilo se to u gradu Rou­e­nu. »Gledano zemaljski, mučeništvo je Ivane bilo poraz, nadnaravno gledano, us­pon. Ona je u tom udesu na savršen način ispunila zadaću Kristova učenika: na se je uzela križ i slijedila ga. Kao o Kristu i o njoj se govorilo da zavodi narod i da je u savezu s Beelzebubom. Kao Krist i ona je čula najprije kako joj klicu "Hosana!", a onda "Raspni ga!" Kao Krist i ona je prepatila getsemansku agoniju, od svojih ostavljena i neprijateljima predana. Kao Krist stajala je pred sucima bez obrane, bila zlostavljana od vojnika, čas hrabro govorila, čas šutjela. I Ivanini su suci bili veliki svećenici, pismoznanci i predstavnici okupatora, koji su je­dini imali pravo izreci sud i izvršiti ga. I taj je sud išao za pogubljenjem osu­de­nika, smatrajući da u ime Božje sudi zbog hule i veleizdajstva, a sve na temelju lažnih svjedoka. I taj je sud bio voden iz straha da se ne bi zamjerilo cezaru. Ivana je isto tako kao i Krist pretrpjela zapuštenost i bila poslušna sve do smrti. I opet su se krvnici pokajnički udarali u prsa. Posmrtnim ostacima bile su uskraćene počasti. Na Kristov grob navaljen je kamen, a Ivanin je pepeo prosut u Seinu. Ali je opet i proslava uslijedila poslije poniženja. I tako se Ivana na jedinstven način potpuno suobličila Kristu, što je prema Pavlu zadaća svakog kršćanina. Ona je s Kristom trpjela i umrla, da s njime i uskrsne. Još je u smrti grlila njegov križ, a na usnama imala njegovo ime« (Gisbert Kranz).

 To je najdivnija poruka ove neobične svetice. Ta je poruka daleko važnija od svega drugoga u njezinu životu. Kršćanin se poput Ivane u svemu mora suobličiti  s Kristom kao učenik sa svojim učiteljem i sluga sa svojim gospodarom.

Sveta Ivana Orleanska , moli za nas .