RED PRESVETOG TROJSTVA

Poznati su još kao Trinitari,Trinitanci, braća iz Maturinerea, te u narodu zvani „Braća sa magarcima“( u početku su koristili samo magarce za transport stvari) i još braća Presvetog Trojstva za otkup zarobljenika.

Latinski naziv je, Ordo Sanctissimae Trinitatis, kratica O.SS.T.

Red osniva Ivan od Mathe, koncem XII stoljeća, a bulom Operante divine dispositionis, papa Inocent III, od 17. prosinca 1198 godine, odobrava uspostavu reda.

Ivan je rođen, po nekim podacima, 24.lipnja 1154 godine u gradu Faucon, Povansa, u plemićkoj obitelji. Njegova majka Marta, je bila vrlo pobožna žena, koja redovito obilazi siromašne, bolesne i zatvorene. Ivan studira filozofiji i teologiju, te u Parizu stječe doktorat. Pariški biskup Maurice de Sully, u njemu prepoznaje inteligentnog i vrlo pobožnog čovjeka. Zaređuje Ivana ,a na blagdan svete Janje, Ivan slavi prvu svetu misu( 1193 ili 1194 god.). Po svjedočenju samoga Ivana , za vrijeme svete mise, „pojavljuje se čovjek“ koji sjedi između  dva zarobljenika, od kojih je jedan bijelac a drugi crnac. Sutradan se povlači u šumu na meditaciju,sa jednim pustinjakom koji je bio na glasu svetosti, i tu doživljava još jedno mistično iskustvo. Naime, kada su on i pustinjak došli na izvor, da se napiju vode, „pridružuje“ im se jelen sa križem između rogova. Ivan odlazi u Rim, i sve pripovijeda papi, te mu izražava želju za osnivanjem reda koji će se baviti otkupljivanjem zatočenika iz saracenskog  ropstva.

Uspostavljanjem  reda, Ivan sa svojim prijateljem i suosnivačem Felixom Valois(za postojanje ovoga sveca ima kontroverzi), vrlo brzo dobiva pokrovitelje i donatore. Čak i tadašnji kralj Franačke, pomaže mu gradnju samostana u Parizu( kod kapelice sv. Mathurina, pa odatle i nadimak Mathurini). Braća odmah kreću u akciju, te putuju po zemljama Magreba, gdje otkupljuju tisuće kršćanskih robova.                                

Braća imaju odobrene konstitucije i pravila, odobrene od pape pa broj samostana raste i red se širi.                                                                                                              

Ivan od Mathe umire u Rimu 17 prosinca 1213 godine i pokopan je u crkvi Svetog Tome u Formisu. Nekoliko godina kasnije njegovi su posmrtni ostaci prebačeni u Španjolsku.                                                                                                                  

Po nekim podacima suosnivač reda Felix Valois, je bio onaj pustinjak, koji je sa Ivan doživio mistično iskustvo sa jelenom, na izvoru u šumi gdje su zajedno molili. Podatci o podrijetlu nisu pouzdani. Naime, kasniji redovnici iz Francuske, razviti će tezu o kraljevskom porijeklu Feliksa. On je trebao biti rođak Luja VII, koji je bio u križarskom ratu. 

Reformator reda iz XVI stoljeća sveti Ivan Krstitelj od Začeća, intervenirati će kod pape za priznanje kanonizacije svetih Ivana od Mathe i Feliksa Valoisa. Redovnici su uvjeravali Svetu Stolicu, da su ova dvojica osnivača već bili kanonizirani od strane pape Urbana IV(umro 1264 god.), ali da je bula o kanonizaciji izgubljena. Čak se uključio u dokazivanje po ovom pitanju i francuski kralj Luj XIV, angažirajući povjesničare, za istraživanje o postojanju i podrijetlu Feliksa Valoisa.                             

Bilo kako bilo, konačno će papa Inocent XI, bulom od 14 kolovoza 1666 godine, priznati štovanje dvojice svetaca.

Ženski red sestara Presvetog Trojstva, na inicijativu Ivana od Mathe, osnovan je 1201 godine.

Reformu  Reda pokreće sveti Ivan Krstitelj od Začeća(1561-1613).
                                    
Ivan Krstitelj je rođen 10 lipnja 1561 godine u gradiću Almodovar del Campo, kao peto od osmero djece, oca Marka i majke Elizabete. Nakon djetinjstva u rodnoj kući prvo obrazovanje stječe kod Karmelićana. Kao petnaestogodišnjak upoznaje veliku sveticu sa kojom je bio u rodu, Tereziju Avilsku. Ona „proriče“ Ivanovoj majci buduću svetost njezina sina. Nakon svršetka studija na sveučilištu u Toledu, Ivan ulazi u Red presvetog Trojstva. Zaređen je za svećenika 1589 godine, te postaje vrstan propovjednik. Godine 1596 ulazi u samostan u Valpensasu, a nakon samo dva mjeseca biva izabran za „ministra“ samostana. Želeći slijediti izvorna pravila svetog Ivana de Mathe, koja su se vremenom očito ublažila, uvodi strogo poštivanje pravila. Za neke redovnike, ovo će biti radikalan potez, jer je trebalo izbaciti meso iz jelovnika, posvetiti šest sati meditaciji i molitvi i slijediti radikalno siromaštvo. Mnogi napuštaju samostan, ali se Ivan ne da obeshrabriti. Putuje u Rim, tražeći od pape Klementa VII, odobrenje za „nova“ pravila. Godine 1599 u kratkoj buli Ad Militantis Ecclesiae, papa odobrava pravila i novo ime reda( Kongregacija bosonogih redovnika Presvetog Trojstva). Želeći uspostaviti samostalan red, Ivan osniva 18 samostana braće i sestara. Protivljenje pružaju „obični“ redovnici, pa poslije smrti Ivana od Začeća( 1613.g), mora intervenirati i papa Urban VIII, odlukom od 1636 godine, izuzima „bosonoge trintance“ od nadležnosti generala reda. Poslije ove reforme red će se proširiti na Njemačku, Poljsku, Italiju i Mađarsku.

                                                          

Tijekom   XVIII i XIX stoljeća broj samostana i redovnika će opadati.                             

Papa Pio VII, Ivana Krstitelja od Začeća proglašava blaženikom 21 rujna 1819 godine, a kanonizira ga papa Pavao VI , 25 svibnja 1975 godine.

Osim svetih osnivača i reformatora (Ivan od Mathe, Felix Valois, i Ivan Krstitelj od Začeća), red je još dao: Simon de Rojas , svetac (1552-1624), Miguel de Santos , svetac (1591-1625), Marcos Criado , blaženik (1522-1549), Domingo Iturria  Zuber, blaženik (1901-1927), a ima još kandidata za oltar koji su za sada Sluge Božje. Iz zajednice Presvetog Trojstva ima još i časnih sestara, redovnica  te laika i laikinja koji su uzdignuti na čast oltara.

                                                                                              

Red je kroz povijest, osim muških i ženskih redovnika i redovnica imao, a i danas ima neke ogranke. To su: ženski svjetovni red, časne sestre, Treći red Presvetog Trojstva, Oblati(zavjetovani) od Presvetog trojstva, muški i ženski itd.

Red u današnjem vremenu. 
                                                                                                      
Nakon drugog Vatikanskog koncila, red je započeo snažnu obnovu. Nova pravila i konstitucije su napisane 1983 godine, a odobrene su godinu dana poslije. Slijedeći izvornu karizmu, danas su posvećeni pod motom.“ Slava Trojstvu  a sloboda robovima.“ Iz ovoga se, naravno, ne treba isčitavati  samo tjelesno ropstvo, nego i duhovno. 

Danas se redovnici posvećuju župnom radu, pastoralu u zatvorima, bolnicama i misijama.

                                                                                             

Godine 1999, osnovali su međunarodnu organizaciju  trinitanaca :SIT (Solidarietà Internazionale Trinitaria), sa sjedištem u Rimu. Ciljevi ove organizacije su:                     

a) Oslobađanje ljudi od ropstva i zaštita progonjenih;                                                     

b) Ukidanje svih novih oblika ropstva, ugnjetavanja i nasilja;                                              

c) promicanje solidarnosti i zajedništva.

U zajedništvu iste karizme, članovi obitelji Presvetog Trojstva iz raznih dijelova svijeta, proglašavaju istinsku slobodu za one koji su bili odbačeni, promiču dostojanstvo siromašnih i potlačenih, primaju izbjeglice,emigrante i beskućnike, pomažu potrebite, navještaju evanđelje u misijskim zemljama, u solidarnosti su sa progonjenima zbog svoju vjere, mole u tišini i zajedništvu i vježbaju po karakteru te iste karizme.

Trinitinci, rođeni "za slavu Trojstva i otkupljenje robova", sada djeluju u Crkvi i u svijetu kao svjedoci Trojedinoga Boga i kao apostoli otkupljenja.

Danas su redovnici nazočni u slijedećim zemljama: Madagaskar, Indija, Kanada, Italija, Španjolska, Francuska, SAD, Kanada, Meksiko, Portoriko, Kolumbija, Brazil, Peru, Bolivija, Čile, Argentina, Poljska, Kongo DR, Gabon i Austrija.