Sveti Toma Akvinski
Toma
((lat. Thomas Aquinas, tal. Tommaso
d'Aquino ) rodio se oko 1225 godine u dvorcu Roccasecca, na feudu Aquino, u okolici Napuja. Bio je sin Landulfa grofa Akvinskog i majke
Teodore iz obitelji normanskih grofova od Teate. Majka njegova oca Franciska
bila je sestra njemačkog cara Fridriha Barbarose.
Od
malena je žudio za znanjem , a nakon studija u Napulju stupa u dominikanski red. Godine 1252 glavari reda šalju da u Pariz na
daljnje školovanje, gdje postiže doktorat iz teologije. Predavao je u Parizu,
Rimu i Napulju. Kraj sve svoje velike
učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i
skroman redovnik. Njegov bistri duh dobro je shvatio da je poniznost
evanđeoska krjepost i da više vrijedi od sve učenosti, slave i počasti. Zato je
uvijek htio ostati malen i ponizan.
Sveti
Toma je napisao mnoštvo filozofskih i teoloških djela, a najslavnije mu je bez
sumnje djelo Teološka suma (Summa
Theologica) u tri dijela u
kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedno na sve svjetske
jezike te u teološkoj književnosti zauzima sve do danas jedinstven položaj.
Sveti Toma je bio i mistik. Žarko je štovao Presveti Sakrament te o njemu ispjevao najljepše himne kao što
su: "Hvali Sion Spasitelja", "Klanjam ti se smjerno, tajni Bože
naš", "Usta moja uzdižite preslavnome tijelu glas"!
Po
kazivanju, kad je jednom klečao pred raspelom, sam Spasitelj mu je progovorio:
"Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?" - Svetac je
odgovorio: "Samo tebe, Gospodine!"
Toma
je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina, 7. ožujka 1274. Bio je tada na
putu u Lyon na opći sabor, ali je klonuo i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva
kraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse (
Francuska ).
Papa
Ivan XXII proglasio ga je svecem 1323.
godine, a papa Pio V 1567. godine
crkvenim naučiteljem.
Svetog
Tomu je uvijek resila i crkvenost, osjećaj za Crkvu. Svojim spisima on se
zalagao za svetu rimsku Crkvu i njezinu glavu papu. Nju je branio protiv svih
zabluda.
Sveti
Toma združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Učenost bez
pobožnosti ne bi baš mnogo vrijedila. On je bio i odviše bistar duh pa je to
dobro znao, ali nije ostao samo kod znanja, već je i svim srcem gajio iskrenu i
duboku pobožnost. Bio je ne samo velik učenjak već i velik svetac.
Jedan
od najboljih poznavatelja rada sv. Tome Akvinskog je bio bački Hrvat o. Tomo Vereš, dominikanac , koji je
zaslužan za približavanje djela sv. Tome Akvinskog hrvatskoj javnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar