Sveti Toma Akvinski

Sveti Toma Akvinski

Toma ((lat. Thomas Aquinas, tal.  Tommaso d'Aquino ) rodio se oko 1225 godine u dvorcu Roccasecca, na  feudu Aquino, u okolici Napuja.  Bio je sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz obitelji normanskih grofova od Teate. Majka njegova oca Franciska bila je sestra njemačkog cara Fridriha Barbarose.

Od malena je žudio za znanjem , a nakon studija u Napulju  stupa u dominikanski red.  Godine 1252 glavari reda šalju da u Pariz na daljnje školovanje, gdje postiže doktorat iz teologije. Predavao je u Parizu, Rimu  i Napulju. Kraj sve svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i  skroman redovnik. Njegov bistri duh dobro je shvatio da je poniznost evanđeoska krjepost i da više vrijedi od sve učenosti, slave i počasti. Zato je uvijek htio ostati malen i ponizan.

Sveti Toma je napisao mnoštvo filozofskih i teoloških djela, a najslavnije mu je bez sumnje djelo Teološka suma  (Summa Theologica)  u tri dijela u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedno na sve svjetske jezike te u teološkoj književnosti zauzima sve do danas jedinstven položaj. Sveti Toma je bio i mistik. Žarko je štovao Presveti Sakrament  te o njemu ispjevao najljepše himne kao što su: "Hvali Sion Spasitelja", "Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš", "Usta moja uzdižite preslavnome tijelu glas"!     

Po kazivanju, kad je jednom klečao pred raspelom, sam Spasitelj mu je progovorio: "Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?" - Svetac je odgovorio: "Samo tebe, Gospodine!"

Toma je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina, 7. ožujka 1274. Bio je tada na putu u Lyon na opći sabor, ali je klonuo i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva kraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse ( Francuska ).

Papa Ivan XXII  proglasio ga je svecem 1323. godine, a papa Pio V  1567. godine crkvenim  naučiteljem.

Svetog Tomu je uvijek resila i crkvenost, osjećaj za Crkvu. Svojim spisima on se zalagao za svetu rimsku Crkvu i njezinu glavu papu. Nju je branio protiv svih zabluda.

Sveti Toma združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Učenost bez pobožnosti ne bi baš mnogo vrijedila. On je bio i odviše bistar duh pa je to dobro znao, ali nije ostao samo kod znanja, već je i svim srcem gajio iskrenu i duboku pobožnost. Bio je ne samo velik učenjak već i velik svetac.

Jedan od najboljih poznavatelja rada sv. Tome Akvinskog je bio bački  Hrvat o. Tomo Vereš, dominikanac , koji je zaslužan za približavanje djela sv. Tome Akvinskog hrvatskoj javnosti.