DRUŽBA SVETOG EDMUNDA

Družba je osnovana 1843 godine, u gradu Pontigny, pokrajina Burgundija u Francuskoj. Osnivač je bio velečasni Jean-Baptiste Muard .                                                    

Jean se rodio 15 travnja 1809 godine u obitelji koja nije držala do Boga. Mali Jean je mnogo puta bio tučen,i  tjeran na teške poslove. Odrastajući, posebno ga je boljelo što je morao raditi nedjeljom i gledajući svoje vršnjake kako griješe. Sa sobom je još kao dječak nosio komad drveta, na kojemu je urezao deset zareza, moleći tako krunicu. 

Spazivši pobožnost i inteligenciju kod dječaka, njegov vjeroučitelj predlaže njegovim roditeljima, da mu daje poduku iz latinskog jezika, kako bi se mogao pripremiti za sjemenište. Roditelji maloga Jeana to a priori odbijaju. Jean je nesretan, ali intenzivno moli. Roditelji ga i dalje tuku, izgladnjuju i maltretiraju na mnoge načine. Jedanput , kada je bio nepravedno kažnjen, majka ga je zatekla u sobi gdje moli. Upitala ga je što radi. On joj je odgovorio:“Mama, ja molim za vas, dragoga Boga, da vam oprosti.“ Od tada, sve se promijenilo. Nema više iživljavanja nad njim, niti otpora za njegovo svećeničko zvanje.                                                                                          

U sjemeništu stječe izuzetne simpatije, zbog svoje revnosti i jednostavnosti . Jean sanja o misijama i mučeništvu. Vidjelo se da neće biti „običan svećenik“. Za svećenika je zaređen, na blagdan svoga imenjaka sv. Ivana Krstitelja, 1834 godine. Služi u seoskim župama, dijeleći sve što ima, često posteći i provodeći sate i sate pred svetohranilištem. U petak 13 prosinca 1839 godine, doživljava za vrijeme molitve, mistično iskustvo, koje će odrediti daljnje njegovo djelovanje. Nakon susreta sa nadbiskupom Sensa, kardinalom Jean-Joseph-Marie de Cosnacom, izlaže mu želju za povlačenjem u staru razrušenu opatiju Pontigny. Tu sa svojim malobrojnim drugovima, žarko moli za uspjeh misija. U toj bivšoj cistercitskoj opatiji rađa se 1843 godine novo misionarsko društvo, koje će dobiti ime po  sv.Edmundu od Canterbury-ja, koji je pokopan u Pontignyu. Otac Jean-Baptista putuje u Rim, gdje piše konstitucije reda, a prima ga i papa Pio IX i daje mu punu podršku. Vraća se kući,  i prepušta vodstvo društva drugoj braći.                                                                

Njegov daljnji život , biti će posvećen molitvi, kontemplaciji i gradnji samostana u Sainte Marie de la Pierre-qui-Vire. Umire 19 lipnja 1854 godine.

Danas družba ima misiju rada po župama, obrazovanje mladih, rad u sjemeništima, davanje duhovne  podrške laičkim udrugama i misionarsko djelovanje.                           

Godine 1889 , družba se seli u SAD, zbog izrazito antiklerikalnih zakona u Francuskoj. U saveznoj državi Vermont, osnivaju koledž Sveti Mihael, 1904 godine, u gradu Winooski Park. Majka-kuća, mora seliti iz Pontigny-ja, u Engleski Hitchin.  Dio svećenika iz Vermonta, odlazi Alabamu, gdje će početi misionarski i karitativni rad među afroamerikancima. Tzv,“južne misije“ biti će prvi glas za ljudska prava crnaca. Otac Maurice Ouellet piše 1965 godine, kada su u ambulantu doveli mladog pretučenog crnca: „U njemu sam vidio izudarano lice Krista, pretučenog iz mržnje. U tim tužnim očima vidio sam odbačenog Krista…“.                                                           

Kada je papa Ivan XXIII, 1961 godine, pozvao američke vjerske kongregacije da pošalju dio svojih redovnika u Latinsku Ameriku, „Edmonditi“, šalju svoje prve misionare u Venezuelu, gdje i danas djeluju.                                                                   

 Danas su braća Edmonditi , u drugačijoj situaciji, nego što su bili 1843 ili 1904 godine. Iako je broj zavjetovanih redovnika u padu,( 30 braće , od toga 25 svećenika u dvije kuće -2014 godine ),  rad se nastavlja na načelima s kojima su i osnovani. Misionarsko društvo sa ogromnim žarom  će pomagati  onima koji su u najvećoj potrebi. Danas, naći ćete Edmundite kako vode uspješan kampus družbe  u Saint Michael College, kako vode  brigu i prehranu za gladne i beskućnike u Alabami.  Vode savjetodavnu službu za liječenje alkoholičara  u 12-to stupnjevanom  programu  i otvaraju domove  za starije i nemoćne ljude.

„Naše djelovanje  može  biti različito,ali to je uvijek s namjerom, jer Bog zna i voli, duboke i smislene načine.“(iz Konstitucija)

Misija ove družbe:            

Širenje socijalne pravde,                                                                          

Obrazovanje mladih siromašnih ljudi i obrazovanje za svećenička zvanja,                 

Vođenje duhovnih obnova, gdje god je to potrebno,                                  

Pastoralno djelovanje.                                                                                            

Danas braći svećenicima naveliko pomažu braća laici, u svakovrsnim poslovima.  Edmonditi danas djeluju u SAD-u i Venezueli.

Današnji vrhovni poglavar družbe je  otac Stephen Hornat.

Osim jednostavnih zavjeta, čistoće, siromaštva i poslušnosti, braća se drže sintagme „Idemo gdje nas Bog treba“. Misionarski posao traje do kraja života, pa i do kraja svijeta. Pastoral je izuzetni važan. Pastoral se ne vrši samo po župama, nego u školama, na sveučilištima, po bolnicama…(iz Pravila družbe)

I još nešto o svecu po kojemu je družba dobila ime.

Sveti Edmund Rich (1180-1240), rodio se u Abingdonu, nedaleko od Oxforda. Pridjev Rich(bogat), vjerojatno je zbog njegovog oca trgovca. Međutim, i otac i majka bili su izrazito pobožni ljudi. Još za majčina života, njegov otac odlazi u samostan, kao i njegove dvije sestre. Često je kao dječak, zajedno s majkom postio o kruhu i vodi. Već tada daje zavjet čistoće Kada je stasao za školu, odlazi na školovanje sa bratom Richardom u Pariz. Zatim studira i u Oxfordu..Oko 1200 godine postaje učitelj matematike i dijalektike, često putujući između Pariza i Oxforda. Uskoro postaje prvi poznati „Master of Ars“, ili Magistar umjetnosti. Njegova majka vrši pokoru,i žarko moli da joj sin postane svećenik. Edmund se posvećuje studiju teologije, između 1205-1210 godine. Postaje vrstan propovjednik, i zagovornik križarskog rata. Imenovan je blagajnikom biskupije Salisbury, i tu će dužnost uz služenje vikarijata, obnašati 11 godina. Papa Grgur IX imenuje ga 1233 godine, nadbiskupom Canterbury-ja. Slijedi doba borbe za neovisnost Crkve od utjecaja Kraljevstva. Zdušno braneći Crkvu, stječe mnoge neprijatelje u Engleskoj, tada pogođene građanskim ratovima, otkazivanja poslušnosti kralju od strane plemića i prazne kraljevske blagajne. Upozorava kralja Henrika III, da se drži obećanja svoga oca Ivana( Bez Zemlje), prijeteći mu čak i izopćenjem. Odlazi u Rim, po papinu podršku. Međutim, papa ima većih problema, a to je rat sa carem Fridrihom II. Razočaran, Edmund uviđa, da nema više mjesta za njega u Engleskoj. Ovaj asketa, koji je za života nosio kostrijet, i metalnu ploču na sebi  kao zavjet čistoće, a spavajući dva-tri sata dnevno( ostatak noći , do jutra je provodio moleći), povlači se 1240 godine u cistercitsku opatiju u Pontigny. Tamo i umire, iste godine, 16 studenog. Nedugo, nakon njegove smrti, njegov grob postaje mjesto hodočašća, i po predaji čudnih ozdravljenja. Kanoniziran je šest godina kasnije. Pored razaranja i pustošenja, njegov grob je ostao u opatiji Pontigny. Na tom grobu rodila se družba svetog Edmunda, po viziji Jean-Baptiste Muarda.

Latinski naziv: Societas Sancti Edmundi;  Skraćenica :S.S.E.