Antonio se rodio na Badnjak 1807 godine, kao peto od sedmero djece u
pobožnoj obitelji Clavet. Pobožan je
postao i budući svetac, idući redovito na svetu misu i vjeronauk.
Vrlo rano je osjetio poziv za svećeničko
zvanje, a pošto je bio bistar i radišan bez napora je završio školovanje. U
sjemeništu se isticao uzornim životom kakvim će biti sve do svoje smrti na
Zemlji.
Za svećenika je zaređen na Antunovo 1835 godine. Nedugo nakon zaređenja
, putuje u Rim sa željom da se savjetuje sa prefektom Kongregacije za
promicanje vjere, o mogućnostima za uključenje u strane misije. Kako prefekta
nije bilo, dolazi kod isusovaca, koji ga pozivaju u svoj red.
On taj poziv prihvaća, ali Bog ima druge
planove za Antonia, što je priznao i sam isusovački general .Vraća se u
Španjolsku gdje postaje apostolski misionar za čitavo područje planinskog
dijela Katalonije .Ali don Antonia i dalje „muče“ misli o misijama van Europe .Tako,16.srpnja
1849 godine sa petoricom mladih svećenika u gradu Vicu osniva Kongregaciju
misionara stavljajući je pod posebnu zaštitu Bezgrješnog Srca BDM. Pitanje jednoga od nazočnih bilo
je:“Što možemo mi učiniti, kada nas je tako malo i kada smo mladi i neiskusni“?
A onda još nešto „nepredviđeno“!
Nepoznati su putovi Gospodnji (tada su
bili,što se tiče nove zajednice i oca Antonia).Samo dvadeset dana od formiranja
zajednice, stiže vijest o njegovu imenovanju za nadbiskupa Havane. Iako
tužan,po svjedočenju suradnika, nije mu padalo na pamet da odbije zapovijed Svete
Stolice. Postavši nadbiskup uzima ime Antonio Marija i odlazi na Kubu.
Nakon što je uzdigao svoju nadbiskupiju na duhovnom i
materijalnom planu, 1857 god. nevoljko, ali na nagovor Papinskog nuncija
postaje osobni kraljičin ispovjednik.
Njegov uvjet je bio da ne stanuje na dvoru i da se može i dalje baviti
kartiativnim radom.
Nadbiskup Antonio Marija Claret bio je trn u oku svima ,
koji su bili sumnjičavi prema njegovoj političkoj neutralnosti ili
„pretjeranoj“ katoličkoj vjernosti. Izbjegao je, što se zna, 14 atentata .To ga
nije pokolebalo u radu. Međutim,1868 godine događa se tzv. slavna revolucija
koja kraljicu Izabelu primorava na egzil, a progoni nadbiskupa se pojačavaju.
Godine 1869 odlazi u Rim na pripreme za I Vatikanski koncil, ali zbog zdravstvenog
stanja odlazi najprije u Prada de Conflent,gdje ga i
dalje uznemiruju neprijatelji.Konačno nalazi mir u cistercitskom samostanu u
Narbboni u južnoj Francuskoj, gdje umire 24.listopada 1870 godine.
Čitajući
opširniji životopis ovog izuzetnog čovjeka, mogu reći, ovaj čovjekje bio u
istinu svetac već za života.Nije dugo trebalo čekati službeni stav Crkve.
Blaženim ga je proglasio 1934 god. papa Pio XI, a svetim 1950 god. papa Pio
XII.
Već
sam spomenuo da je osnivač Kongregacije
misionara sinova bezgriješnog srca BD Marije, morao ostaviti zbog odlaska na
novu dužnost po odluci Svete Stolice.Treći general zajednice Jose Xifire,
preuzima 1858 godine upravljanje, imajući jednu kuću i 16 svećenika .Na kraju
njegovog mandata(1899), zajednica ima 61 kuću i oko 1300 misionara, proširivši
se iz Španjolske na Kubu, Meksiko i Ekvatorijalnu Gvineju.Dolazi i do prvih
mučeništava braće koja će biti naročito brojna za vrijeme španjolskog
građanskog rata(1936-1939) , ali trajati će i dalje i u drugim zemljama gdje
Klaretinci djeluju.
U
prvoj polovici XX st. Kongregacija se širi na Europu, Aziju i obje
Amerike.Godine 1949 na stotu obljetnicu osnivanja, zajednica je nazočna u 25
zemalja sa oko 2600 članova. Kanonizacijom sv.Antonia Marije Claveta 1950
godine, zajednica dobiva novi zamah.Nakon II vatikanskog koncila , Klaretinci
obnavljaju kongregaciju , produbljuju svoj identitet i misionarski zamah.
Kratica
je C.F.M , od latinskog Congregatio Missionariorum Filiorum Immacuati Cordis
B.V.M.
Na
dan 1.siječnja 2013 god. kongrecacija ima 2.182 zavjetovana svećenika u 478
kuća i 62 države..
Do rujna 2016 godine,ova Kongregacija je dala 4 kardinala (2 živuća), 7
nadbiskupa i 33 biskupa (19 živućih).
Sveti Antune Maria Claret, moli za nas.
Nema komentara:
Objavi komentar