Pitanje: Kako pratiti rastavljene i civilno ponovno oženjene u njihovoj želji da pristupe sakramentima?
Odgovor: “Ako ljudi dođu do odluke u dobroj savjesti, onda je naš zadatak pomoći im da idu naprijed i poštivati to. Savjest je nepovrjediva i to moramo poštivati kada donesu odluke i ja sam to uvijek činio. Ovo je izjavio Blaise Chupich novi kardinal , nadbiskup Chicaga.
Upitan zatim bi li se to primjenjivalo i na istospolne parove u Crkvi, nadbiskup je odgovorio: “Mislim da su homoseksualne osobe isto ljudska bića i da imaju savjest. Moja je uloga kao pastira da im pomognem razlučiti Božju volje gledajući objektivni moralni nauk Crkve i, istovremeno, pomažući im kroz period razlučivanja da shvate na što ih Bog poziva u tom trenutku”.
Dobrohotno bi (ali ne i plauzibilno tumačenje) bilo: nadbiskup je rekao da ljudima treba pomoći da napreduju u savjesti i pomoći im da je ispravno razviju, eventualno dođu do ispravnog shvaćanja moralnoga nauka Crkve i reformiraju svoj život. Pritom je podsjetio da je savjest za osobu obvezujuća.
Prihvatljivo je tumačenje: ako osoba s mirnom savješću može živjeti more uxorio sa civilnim ili istospolnim partnerom, moramo poštivati njihovu savjest i (nakon perioda razlučivanja?) pripustiti ih sakramentima, jer savjest je nepovrjediva. Nevolja s ovim tumačenjem jeste što se potpuno isto može reći za ubojice, zlostavljače djece i ratne profitere. Ako oni s mirnom savjesti to čine i žele sakramente, onda ih (nakon perioda razlučivanja?) trebamo pripustiti euharistiji, jer savjest je nepovrjediva. Ali nitko razuman to ne bi rekao.
Ako osoba ima tako krivo formiranu ili umrtvljenu savjest da može mirno činiti preljub ili se upuštati u istospolne odnose (ili činiti bilo što drugo što je teško grješno), onda je dužnost pastira objasniti im da čine nešto objektivno zlo i pomoći im da se obrate, a ne pripustiti ih pričesti, signalizirajući im da je sve u redu, dok god mogu u dovoljnoj mjeri umrtviti savjest.
Nemojmo zaboraviti na Katekizam Katoličke Crkve: “Čovjek mora uvijek slušati siguran sud vlastite savjesti. Kad bi svjesno radio protiv takvog suda, sam bi sebe osudio. No događa se da moralna savjest bude u neznanju i donosi pogrešne sudove o činima koje treba izvršiti ili su već izvršeni. To se neznanje često može pripisati osobnoj odgovornosti, a događa se ‘kad se čovjek malo brine da traži istinu i dobro, i kada savjest zbog grešne navike pomalo postane gotovo slijepa’ .
U takvim slučajevima osoba je kriva za zlo koje čini.” (KKC 1790-1791).
Nema komentara:
Objavi komentar