Blaženi Marko iz Aviana i obrana Beča 1683 godine

Nedavno sam pogledao film Day of the Siege : September Eleven 1683 ( u originalu 11 settembre 1683 ) u italijansko-poljskoj produkciji.

Redateljsku palicu je imao Renzo Martinelli , a ulogu Maraka iza Aviana koji je u ovom filmu glavni lik , tumači poznati i cijenjeni američki glumac F. Murray Abraham.

Blaženi Marko iz Aviana (Pardenone) rodio se 17. studenoga 1631. od uglednih roditelja Marka Cristoforija Ruže Zanoni i na krštenju je dobio ime Karlo Dominik, prvu poduku primio je od seoskog učitelja i, kada je za to navršio dob, roditelji su ga dali u isusovački zavod u Gorici. Dječak, bojažljiva karaktera, ali sanjar, ponesen oduševljenjem, jednoga se dana, prilikom povratka pitomaca sa šetnje, nije javio prilikom prozivke. Pobjegao je kako bi otišao obratiti Turke. Nakon dva dana pješačenja, iscrpljen je pokucao na vrata kapucinskog samostana u Kopru. Mladenačka se kriza riješila Božjim pozivom u samostan i 21. studenoga 1648. oblači kapucinsko redovničko odijelo u novicijatu u Coneglianu, promijenivši krsno ime u Marko.

Zaređen je za svećenika 18 rujna 1655 godine i odmah počinje propovijedati, odnosno započinje apostolat riječi.

Nakon služenja po samostanima i imenovanjem poglavara samostana u Belunu a kasnije i u Oderzu, Marko moli poglavare da oslobode tog tereta , jer je volio samoću i molitvu. Premjestili su ga u Padovu.

Ondje je jedan njegov svečani govor, koji je blaženik trebao održati iz poslušnosti pred velikim mnoštvom učenih ljudi grada, otkrio njegovu veličinu, možda ne toliko u govorničkoj vještini koliko u čudesnom događaju.

Od tada započinje njegov intenzivan život, koji je Marka odveo na putove ne samo na venecijansko područje nego gotovo po cijeloj Europi. Te propovijedi i putovanja bili su obilježeni sve većim glasom o čudotvornosti. Marko je izbjegavao, koliko god je bilo moguće, slavu i provodio strog i duboko pobožan život.

Glas o njemu pronio se izvan granica Italije. Poglavarima i papi počeli su pristizati zahtjevi da dođe k njima taj izvanredni apostol. U neumornome apostolskom djelovanju prošao je u više navrata gotovo cijelu Europu. Njegovo su propovijedanje pratili brojni Božji čudesni zahvati. U misionarskom i apostolskom propovijedanju posebno je naglašavao važnost i djelotvornost »savršenog čina pokajanja«.

Događanja iz toga doba dovela su Marka u Beč i pripremila ga za velik zadatak koji obilježava drugo razdoblje njegova života, za borbu protiv Turaka. Oni su u svojem napredovanju došli sve do pod Beč, koji su opsjedali. Ujedinivši katoličke vladare Europe, izuzev francuskog kralja Luja XIV., uspio je konačno slomiti islam u Europi razbijanjem turske opsade Beča i sjajnom pobjedom 12. rujna 1683.

Marko, potaknut žarom i živim preporukama Inocenta XI., otputovao je na bojno polje, pobijedio odupiranja, ublažio nesloge, oduševljavao vojnike i posebno hrabrog Ivana Sobjeskog poticao na nepokolebljivo utjecanje u Božju pomoć - i Beč je bio spašen od turskog osvajanja (1683.).

Blaženik, u izvještaju papi o blistavoj pobjedi kod Beču, potvrđuje da se oslobođenje dogodilo »čudom«. Pobjeda je izborena, neprijatelj je natjeran u bijeg i oslobođena su druga područja i okupirani gradovi. I da nije bilo čestih podijeljenosti među vladarima, mogli su postići još veće uspjehe protiv turske najezde. To će se postići dodatnim naporom i zalaganjem o. Marka i prijedlozima njegovih strateških planova.

Godine 1684. uspio je postići da u Svetu ligu uđe i Venecija. Običavao je govoriti kako bi, da je imao priliku govoriti s Lujom XIV., i njega bio uvjerio.

Posljednjih dvadeset godina poduzimao je naporna apostolska putovanja po čitavoj Europi. Ona su uslijedila uvijek iz poslušnosti i na zahtjev poglavara Reda ili na izričito traženje Svete Stolice. Europski uglednici stalno su ga tražili i nudili mu svoje prijateljstvo.
U svibnju 1699. krenuo je na posljednje putovanje u Beč. Njegovo je zdravlje bilo već jako narušeno i neprestano se pogoršavalo. Govorio bi: »Ne mogu više, ali papa naređuje.«

Bolovao je od tumora koji ga je izjedao. Apostolski nuncij Andrija Santa Croce osobno je prenio bolesniku apostolski blagoslov pape Inocenta XII. Otac Marko primio je sakrament bolesničkog pomazanja i obnovio redovničke zavjete. Držeći u rukama križ, blago je preminuo 13. kolovoza 1699. u carevoj nazočnosti. Nakon svečanih pogrebnih obreda, njegovo je tijelo našlo svoj konačni počinak u kapucinskoj crkvi u Beču, uz carske grobnice.

Godine 1891. započeo je u Beču i u Veneciji redovni informativni proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. 6. srpnja 1991. Ivan Pavao II. proglašava herojski stupanj kreposti o. Marka. Već 2003., na Trgu sv. Petra u Rimu, 27. travnja isti ga papa proglašava blaženim, uzdižući ga tako na čast oltara.

Kako je Marko moli poglavare da oslobode tog tereta „šefovanja“ u samostanu, tako je molio vladare ondašnje Europe za ujedinjenje u borbi protiv turskih osvajanja i islamizacije Europe. U filmu je , po onome što znamo iz njegova života, dosta vjerno prikazan.

O umjetničkom dojmu filma , moglo bi se raspravljati.