Katarina Švedska , je bila kćerka svete Brigite i Ulfa
Gudmarssona , koja nije nikad službeno proglašena svetom, ali se ipak već
stoljećima štuje kao svetica.
Rođena je negdje oko 1331. kao četvrto od osmero djece u obitelji. Vrlo rano je bila zaručena ali je u braku živjela u potpunoj uzdržljivosti što u srednjem vijeku nije bilo ništa neobično. Godine 1350., za velikog jubileja, nalazila se s majkom u Rimu. Ondje ju je zatekla vijest o muževoj smrti.
Rođena je negdje oko 1331. kao četvrto od osmero djece u obitelji. Vrlo rano je bila zaručena ali je u braku živjela u potpunoj uzdržljivosti što u srednjem vijeku nije bilo ništa neobično. Godine 1350., za velikog jubileja, nalazila se s majkom u Rimu. Ondje ju je zatekla vijest o muževoj smrti.
Od toga dana postaje najvjernija novakinja i pratilja svoje majke na
hodočašćima dvadesetak godina. Ta putovanja su praćena velikim opasnostima za
hodočasnike pa je i sama Katarina je jedva izbjegla napad nasilnika. To vrijeme
je bilo vrlo teško za Crkvu jer su pape u to vrijeme bili u „Avignonskome
sužanjstvu“. Kad je umrla sv. Brigita 23. srpnja 1373. g., Katarina prati
tijelo svoje pokojne majke na putu u domovinu. Nakon dugog i napornog putovanja
preko Austrije, Poljske i Pruske, doputovali su u slavni samostan u Vadsteni u
Švedskoj 1375. godine.
Poslije pogreba sv. Brigite, Katarina se vraća u Rim i
ostaje pet godina u istom samostanu gdje je umrla njezina majka.
Njezina majka je omiljena svetica čijih petnaest molitava mnogi pobožni vjernici često i rado mole.
Katarina je htjela aktivno sudjelovati u postupku proglašenja svetom majke Brigite. Nažalost, nije dočekala svršetak toga postupka.
Posljednjih godina života mnogo je patila od bolova u želudcu. Toliki su bili bolovi da se čak nije mogla ni pričestiti, pa je molila da joj stave hostiju u pokaznicu kako bi je mogla barem gledati. Godinu dana prije smrti biskup ju je imenovao opaticom samostana u Vadsteni. Katarina je umrla 24. ožujka 1381. g. Glas o njezinoj svetosti brzo se proširio u Švedskoj. Relikvije sv. Katarine prenesene su 1. kolovoza 1489. g. u nazočnosti kralja Stena Sturea. Umjetnici je prikazuju s jelenom, koji ju je jednom spasio od smrtne opasnosti.
Njezina majka je omiljena svetica čijih petnaest molitava mnogi pobožni vjernici često i rado mole.
Katarina je htjela aktivno sudjelovati u postupku proglašenja svetom majke Brigite. Nažalost, nije dočekala svršetak toga postupka.
Posljednjih godina života mnogo je patila od bolova u želudcu. Toliki su bili bolovi da se čak nije mogla ni pričestiti, pa je molila da joj stave hostiju u pokaznicu kako bi je mogla barem gledati. Godinu dana prije smrti biskup ju je imenovao opaticom samostana u Vadsteni. Katarina je umrla 24. ožujka 1381. g. Glas o njezinoj svetosti brzo se proširio u Švedskoj. Relikvije sv. Katarine prenesene su 1. kolovoza 1489. g. u nazočnosti kralja Stena Sturea. Umjetnici je prikazuju s jelenom, koji ju je jednom spasio od smrtne opasnosti.
Papa Inocent VIII. 1484. g. dopustio je da se Katarinu može nazivati
su-utemeljiteljicom reda sv. Brigite.
Time je Papa a da možda i nije htio - izrekao značenje te svete žene. Ona
stoji u sjeni svoje svete majke, slavne svete Brigite, te nastavlja njezino
djelo, do preseljenja u vječnu domovinu.
Nema komentara:
Objavi komentar