Danas se spominjemo Nevine dječice. Ovaj blagdan pučki se zove i
Sveti mladenci. Nevina dječica su ona koja su svojim tek započetim životom
obilježila Kristov dolazak na zemlju. Herod, u strahu da bi ga taj novorođeni
Kralj mogao ugroziti u njegovoj vladavini, dao je poubijati svu djecu do dvije
godine života. Nadao se da će među tom dječicom biti ubijen i sam Isus. Crkva
je prihvatila žrtvu te djece, iščitavajući u tom događaju zapravo krštenje
krvlju tih mladih i nevinih duša.
Nevinu dječicu, koja su dala život za novorođenog Krista, kršćani su odavno štovali kao prvomučenike.
Nevinu dječicu, koja su dala život za novorođenog Krista, kršćani su odavno štovali kao prvomučenike.
Najstariji liturgijski kalendari imali su niz
svetačkih blagdana neposredno vezanih uz Božić. Među njima su se nalazila i
Nevina dječica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta
Isusa i nazivani su 'Comites Christi' tj. oni koji slijede Krista.
Ovaj je
blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan već od prve polovice 5. stoljeća. Od
9. stoljeća do 1955. godine ovaj blagdan je čak imao svoju Osminu, a od 10.
stoljeća dan Nevine dječice bio je blagdan subđakona, učenika i ministranata.
Što nam govori Sveto Pismo o tom događaju : »Tada se
Herod, vidjevši da su ga mudraci izigrali, veoma rasrdi te naredi da se
poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa
naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u mudraca. Tada se ispuni riječ
proroka Jeremije: ’Glas u Rami ču se – plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela
tuži – neutješna što ih nema.’« (Mt 2,16–18).
Uz muku i bol koju su pretrpjeli ovi nevini mučenici, ne bismo smjeli zaboraviti ni bol roditelja koji su se morali rastati na tako okrutan način. Ni majčinsku ni očinsku bol ne bismo trebali zapostaviti, nego i nju prikazati kao žrtvu za Krista koji je podnio najtežu patnju za otkupljenje svih čovjekovih boli.
Ovo je blagdan kad bismo se kao ljudi i kao vjernici trebali zapitati
kako postupamo prema daru rađanja koje nam je Bog povjerio i tako nas učinio
sukreatorima ovoga svijeta, i kako se uopće odnosimo prema životu?
Nema komentara:
Objavi komentar