Monoteletizam

Monotelitizam (na grčkom jeziku "jedna volja") je kristološko učenje. Ovo učenje je uzelo maha u VII stoljeću na Istoku, a rezultat je između ostaloga nastojanje bizantskih careva , da uspostave vjersko jedinstvo, ali i učvrste svoj utjecaj na Crkvu.

Naime , još na Kalcedonskom saboru 451 godine , proglašen je nauk ( dogma ) o dvije Kristove naravi, Božanskoj i ljudskoj, dok je monotelitzam ( samo Božanska Kristova narav ) osuđen. Nakon ovog Sabora , monoteliti su se odvojili . U VII stoljeću su našli saveznika u caru Konstantu II.

Carigradski biskup Sergej , je htio naći kompromisno rješenje (Smatrao je da je moguće reći ,da u Kristu postoje dvije naravi, ali samo jedna volja). Ovome se žestoko suprostavio sv. Maksim , veliki teolog i ispovjednik, a pridružio mu se i papa Teodor I i njegov nasljednik Martin I.  Papa Teodor I će umrijeti prije , a druga dvojica će umrijeti kao i mnogi njihovi sljedbenici mučeničkom smrću. Svetom Maksimu Ispovjedniku  je odsječena desna ruka i isčupan mu je jezik!!!

Po ovom pitanju nije se „proslavio“ni papa Honorije ( 625-638). Honorije I. je prihvatio tezu carigradskoga patrijarha Sergija o Kristovoj jednoj volji. Ojačan Papinom podrškom, car Heraklije je 638. godine objavio doktrinarnu formulu nazvanu Echtesis („Izlaganje“) u kojoj je nametao novu teoriju o jedinstvenoj božanskoj volji kao službenu vjeru. Monoteletizam je tijekom četrdeset godina trijumfirao u Bizantskom carstvu.

Konačno će na poziv cara Konstantina IV , u Jeruzalemu , 680/681 godine doći do Sabora na kojemu će sudjelovati  i papa Agaton , i gdje će konačno biti osuđeno monotelitističko učenje, a svi koji su trpili zbog njega, biti će rehabilitirani.

Što se pape Honorija tiče, on nije osuđen kao heretik, nego, kako je to objasnio papa Lav II. (682-683) samo zbog nehaja pri suzbijanju krivog naučavanja.