Današnji sprovodi

„Budući da je sprovod vjernika liturgijsko slavlje onda je od neizmjerne važnosti paziti i na liturgijsko pjevanje. Kažemo liturgijsko pjevanje, a pod tim podrazumijevamo pjesme koje su prikladne za pjevanje u crkvi i na groblju kod sprovoda. Tu su u prvom redu psalmi, a onda i druge pjesme koje odišu vjerom u uskrsnuće, koje bude nadu u život vječni i susret s našim Stvoriteljem. Neprikladno je i nije dopušteno da netko pozove zbor, klapu ili pjevača da izvode pjesme koje nisu u duhu kršćanskog slavlja sprovoda. O ovoj stvari je potrebno prikladno i blago, ustrajno i strpljivo poučavati naše vjernike.“-stoji u pismu jednog biskupa svojim svećenicima.

Nemalo se vjernik iznenadi kada dođe na katolički sprovod i čuje razne pjesme koje nemaju veze sa vjerom. Tako su mogu čuti pjesme „Bože čuvaj Hrvatsku,“ Suza za Zagorske brege“, „Moja Hercegovina“ i slično. Svakako da domoljublje nije sporno, ali jeli im mjesto na sprovodu ? Također se mogu čuti razne govorancije na ispraćaju pokojnika koje opisuju njegov život a završavaju sa „posljednje zbogom“! Nemalo je onih koji u sprovodnoj povorci pričaju i puše, naročito ako je od mrtvačnice do ukopnog mjesta malo dulji put.

Činjenica je da se na katoličkom sprovdu okupi raznorazni profili ljudi. Od ateista, agnostika do inovjeraca. Baš zbog toga sprovod treba i mora biti svjedočenje vjere u Gospodina Isusa Krista i njegovo uskrsnuće i njegov konačni sud u posljednje dane.

Dakle, katolički vjernik treba svjedočiti svoju vjeru na pokopima .

Što kaže katekizam Crkve o pokopu vjernika ?

 „Oprostaj s pokojnikom jest cin kojim ga Crkva "preporucuje Bogu". To je posljednji pozdrav kojim se krscanska zajednica oprasta od jednoga svojega clana prije nego mu se tijelo polozi u grob. Bizantska predaja izrazava to oprostajnim cjelovom pokojniku: Tim zakljucnim pozdravom "pjeva se njegovu odlasku iz ovoga zivota i njegovu rastanku, a i jer postoji zajednistvo i ponovni sastanak. Naime, umrijevsi nismo niposto odijeljeni jedni od drugih jer svi mi idemo istim putem i naci cemo se na istome mjestu. Nikad necemo biti odvojeni, jer zivimo za Krista i sada smo sjedinjeni s Kristom, iduci njemu ususret (...) bit cemo svi zajedno u Kristu". (KKC,1690)

O kremiranju :

„Iako kremiranje ljudskog tijela nije nedopušteno, osim ako nije izabrano iz razloga koji su protivni vjeri (usp. KKC, 1176), Crkva snažno savjetuje očuvanje pobožnog običaja pokapanja mrtvih. „Prema tijelima mrtvih treba se odnositi s poštovanjem i ljubavlju, u vjeri i nadi u uskrsnuće. Pokapanje mrtvih je tjelesno djelo milosrđa; iskazivanje časti djeci Božjoj, hramovima Duha Svetoga.“ (KKC, 2300)