Duboka rana za Crkvu

Duboka rana za Crkvu –kaže padre Giorgio Maria Carbone, komentirajući priznanje škotskog prelata O'Braina o njegovom nedoličnom seksualnom ponašanju prema sjemeništarcima 80-tih godina prošlog stoljeća.

Priznao je kardinal O’Brien u priopćenju: «Bilo je trenutaka kad je moje seksualno ponašanje bilo ispod standarda koji se očekivao od mene, kao svećenika, biskupa i kardinala. Ispričavam se i molim oproštenje za sve one koja sam povrijedio. Ispričavam se i Katoličkoj crkvi i škotskom narodu. Ostatak svog života sad ću provesti u povučenosti. Nikad više neću sudjelovati u javnom životu Katoličke crkve u Škotskoj». Možemo reći da je ex kardinal ovim priznanjem i odricanjem od svih časti i privilegija napravio veliku stvar. Zadnji kardinal koji se svojevoljno odrekao te časti bio je kardinal Louis Billot S.J., 1927. godine, ali iz sasvim drugih razloga.

Slučaj O’Brien može se međutim tumačiti u sljedećem smislu: nalazimo se pred tko zna kojim slučajem homoseksualnosti među svećenicima, čije prakticiranje se moglo provlačiti godinama jer je nalazilo na povoljnu okolinu šutnje, uzajamnog zataškavanja. Ne znamo što je potaklo četiri svećenika da nakon trideset godina sruše taj zid šutnje: može biti da se ozračje mijenja ili se može raditi o tamnoj povijesti ucjene. Možemo se nadati da je istinita prva pretpostavka, ali kao što smo već rekli više puta proteklih mjeseci, u svakom slučaju ostaje činjenica da u Crkvi danas postoji problem homoseksualnosti.

Pravi problem, međutim, nije u samom grijehu koliko u pokušaju njegovog opravdavanja i uzdizanja na sustav: ne samo da danas postoji gay lobij u Crkvi, nego u mnogim bogoslovijama i papinskim sveučilištima, kad je riječ o homoseksualnosti, otvoreno se uči da se radi o prirodnoj sklonosti koju se ni na koji način ne može ispraviti. A rodnu ideologiju (ili “gender”, kako se kaže na engleskom) se promiče kao da je u skladu s kršćanskom Objavom, u otvorenom protivljenju Katekizmu Katoličke Crkve (i zdravom razumu). Nije bez razloga Benedikt XVI., u govoru Rimskoj kuriju uoči Božića 2011 godine, rodnu ideologiju označio jednim od najtežih izazova za Crkvu.

To je karcinom koji se tiho širio godinama i koji danas nanosi ogromne štete, prije svega u formaciji svećenika. I to je sigurno jedan od najvećih problema s kojim će se morati suočiti papa Franjo ,pa i njegovi nasljednici. Nije grijeh to što treba sablazniti, nego njegovo opravdavanje, proglašavanje zla dobrim, pokušaj izokretanja Crkvenog nauka da bi ga se učinilo usklađenim s vlastitim porocima. Kao što je podsjećao Benedikt XVI., u igri je priznavanje ili negiranje Boga, a time i čovjeka.

Što mene kao  katolika „vulgaris „ smeta ! ?  Kako to da se nije znalo za O' Brianeve sklonosti prije nego li je postao biskup, a pogotovo kardinal ? Zar je taj gay lobi toliko jak , da se vijesti skrivaju i od papa? Ako papa hoće nekoga imenovati kardinalom, zar nema dovoljno informacija o njima ? Što želim reći ? Očito je taj lobi itekako jak i u samom Vatikanu ( i očito među samim kardinalima ) !   

         

Bože ne ostavljaj nas, molimo Te !