Extra ecclesiam nulla salus

Tradicionalno je u teološkom govoru nastao stav kako se kod pravila „Izvan Crkve nema spasenja“ radi o najstarijoj dogmi. Izvorni je iskaz sv. Ciprijana  iz Kartage  : ”Extra ecclesiam nulla salus” .Ovo uvjerenje potječe iz prvih kršćanskih vremena, posebno izoštreno u susretu s kompromiserima u vrijeme  teških progona kršćana u Rimskom carstvu.

Ova dogma je potvrđena na IV. lateranskom saboru ,koji je održan 1215 godine pod predsjedanjem pape Inocenta III, a  izvor je konfuzije među katolicima i nekatolicima podjednako.

Sveti  Irenej Lionski kaže : “Bog je postavio u Crkvi apostole, proroke, učitelje, i svako drugo djelo Duha, u kojemu nema udjela nitko od onih koji nisu suglasni sa Crkvom, i tko šteti svom životu zlim umovanjima i još gorim djelima. Gdje je Crkva, tu je Božji Duh; gdje je Duh Božji, tu je Crkva i sva milost.”

Sveti Augusti kaže :“ Apostol Pavao je kazao:  S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini [Tit 3,10]. Ali oni koji zadrže svoje mišljenje, kolikogod krivo i izopačeno, bez tvrdoglavo zle volje, posebno oni koji nisu stvorili izrazito drsku zabludu, već su je primili od svojih roditelja koji su bili odvedeni s pravog puta i odmetnuli se…. one koji marljivo traže istinu i spremni su ispraviti se kad je pronađu, ne treba svrstavati među krivovjerce.’’

Već je u početku Crkve, Sotona  je unosio nemir i sijao laži ,primjerice u zajednici Galaćana. Usuprot ovoj zajednici povisuje stoga sv. Pavao svoj glas kao ričući lav jer je vidi u pogibelji i nastoji je prodrmati: „Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće izokretati evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet!“ (Gal 1,7).

Na pitanje  može li se tko spasiti izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve , sadašnji svetac papa Pio X , 1908 godine odgovara :“ Ne, izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve nitko se ne može spasiti, isto kao što se nitko nije mogao spasiti od općeg potopa ako nije bio u Noevoj korablji, koja je bila slika ove Crkve.“  Međutim na pitanje , ako se netko bez vlastite krivnje našao izvan Crkve, bi li se mogao spasiti, odgovara :
„Ako se tkogod bez svoje krivnje nalazi izvan Crkve, a u dobroj je vjeri, pa je primio krštenje, ili je barem tu želju na neki način u sebi imao, ako je iskreno tražio istinu i vršio Božju volju kako je najbolje znao i umio iako je odvojen od tijela Crkve, bio bi sjedinjen s njezinom dušom i prema tome na putu spasenja.“

Drugi Vatikanski sabor zaključuje  :„Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti Njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti, mogu postići vječno spasenje. Božanska Providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu za spasenje onima koji bez svoje krivnje nisu još došli do jasne spoznaje Boga i nastoje, ne bez božanske milosti, postići pravi život. Sve što se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva smatra pripravom za Evanđelje i kao dano od Onoga koji rasvjetljuje svakoga čovjeka da napokon ima život. Ali često su ljudi prevareni od Zloga bili zaluđeni u svojim mislima i zamijenili Božju istinu lažju, služeći više stvoru nego Stvoritelju (usp. Rim l, 21. 25) ili su živeći i umirući bez Boga u ovom svijetu, izloženi krajnjem očaju. Zato Crkva, da bi promicala slavu Božju i spasenje svih ljudi, sjećajući se zapovijedi Gospodinove: »propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju« (Mk 16, 15), marljivo nastoji oko misija i značaja Crkve.’’ (Lumen gentium, 14; 16)

Prema Katekizmu,koji je danas na snazi , punina spasenja dolazi od Krista – Glave, po Crkvi koja je njegovo Tijelo. To ne znači da nekatolici ne mogu postići spasenje. Pojedinci koji nisu svjesni da je Katolička crkva ona prava, istinita Crkva, mogu i dalje postići spasenje po zaslugama Crkve, unatoč nedostatku znanja.

No, na kraju je najvažnija , ali i najobećavajuća rečenica koju je izrekao naš Spasitelj : „Ja sam Put, i Istina, i Život - nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.' (Ivan 14,6)“