Katoličko relativiziranje

Dok se u mnogim zemljama svijeta odvijaju gospodarska, sigurnosna i politička kriza na Zapadu se odvija teška duhovna kriza.

Jesu li katolici u razvijenom svijetu, uljuljani u materijalnu sigurnost počeli relativizirati učenje katoličke Crkve, smisao ljubavi, milosrđa pa i samoga Boga ?

Ništa je preskupo . Krštenje, krizma, vjenčanje i sprovod. Ima se , može se. Nek' se nađe „zlu ne trebalo“. Crkva na Zapadu , sipa kao iz rukava oproste, dijeli sakramente, bez ikakve razlike.

Svećenici u župama više sliče na općinske birokrate, koji dijele pisana uvjerenja bez taksenih maraka, nego na širitelje Božje riječi , ali i opominjatelje onih koji su došli samo da uzmu komad papira na kojemu piše da su crkveno primili neki sakrament.

Tumači se Božje milosrđe, kako kome odgovara. Dijeli se jeftina milost bez iskrenog pokajanja, dijeli se presveta pričest bez ikakvih uvjeta, sveta potvrda djeci ateista i izrugivačima crkvenog nauka , vjenčavaju se parovi koji potpisuju „peticije“ za izjednačavanje prava istospolnih parova…

Ne košta puno. Što ne košta puno, dostupno je , a od „viška glava ne boli“.

Pa što ima veze ako teško zgriješim ? Zar moj župnik ne govori da je Bog beskrajno milosrdan ?

 „Idem večeras zgriješiti, nema veze,sutra ću se svakako ispovjediti“ – čuje se tako često. Dakle, ide se svjesno zgriješiti, ali Bog je tako milosrdan da će mi ekspresno oprostiti preko moga svećenika-posrednika, koji shvaća mladenačke  ludosti ili „zrelo pozivanje na savjest ?“

 Zar se problem abortusa shvaća neobiljno ? Produžen je jubilej  milosrđa na način koji svećenicima papa Franjo udjeljuje ovlasti za odrješenje od grijeha pobačaja ! U apostolskom pismu  „Misericordia et miseria“papa Franjo piše :“ "Želim naglasiti da je pobačaj ozbiljan grijeh, budući da se njime okončava nevin život. Međutim, ne postoji grijeh do kojeg Božja milost ne može doći i izbrisati ga u trenucima kada se pokajnik odluči pomiriti s Bogom.“ Što je ostalim grijesima ? Preljub, recimo . Zašto se ne bi i to odrješivalo kao abortus ?

Djedovi i bake naručuju krštenja svojih unuka telefonom, kao da naručuju posjet liječniku. Ako roditelji dođu sami prijaviti krštenje djeteta, svećenik se ne bi smio usuditi pitati, jesu li vjenčani u Crkvi .

Tko se usudi pitati za kumove i tražiti posvjedočenje da mogu kumovati ? Najbolje je da župnik puno ne pita jer će dobiti prigovor da „krade „ Božje milosrđe.

Međutim , je li ovaj val relativizacije dodirnuo i više crkvene prelate ?

Njemački kardinal Marx , predsjednik biskupske konferencije Njemačke tvrdi  da biskupska sinoda po „pitanju pastoralne skrbi“ „ne može propisati u detalje što mi moramo raditi u Njemačkoj“ jer „nije dužnost biskupa čekati dopuštenje“. Kardinal je Marx nadalje novinarima rekao: „Mi nismo podružnica Rima. Svaka je biskupska konferencija odgovorna za pastoralnu skrb u svojoj kulturi.“  „Ne možemo čekati da nam sinoda kaže kako trebamo ovdje oblikovati pastoralnu skrb za brak i obitelj.“

Je li kardinal Marx, ovo izjavio pod utjecajem svoje pastve, utjecajem svoga klera ili je to njegovo mišljenje i stav ?

Službena stranica Njemačke biskupske konferencije, katolisch.de, citira profesora moralne teologije (!?) koji kaže : „Homoseksualne odnose treba poštovati, a možda bi im se mogla dati i sakramentalna narav. Crkva bi ih trebala odobriti i odustati od starih osuda homoseksualnih čina“ !

Naše „gore list“ nadbiskup Ćupić , a uskoro kardinal , daje izdvojeno mišljenje u poruci biskupske konferencije SAD, povodom masakra u „gay clubu“ na Floridi. Kao poruka nije bila osjetljiva prema homoseksualcima, nego općenita. 
Na pitanje  kako pratiti rastavljene i civilno ponovno oženjene u njihovoj želji da pristupe sakramentima? Odgovor nadbiskupa  Chupica glasi : “Ako ljudi dođu do odluke u dobroj savjesti, onda je naš zadatak pomoći im da idu naprijed i poštivati to. Savjest je nepovrjediva i to moramo poštivati kada donesu odluke i ja sam to uvijek činio. "

Upitan zatim bi li se to primjenjivalo i na istospolne parove u Crkvi, nadbiskup je odgovorio: “Mislim da su homoseksualne osobe isto ljudska bića i da imaju savjest. Moja je uloga kao pastira da im pomognem razlučiti Božju volje gledajući objektivni moralni nauk Crkve i, istovremeno, pomažući im kroz period razlučivanja da shvate na što ih Bog poziva u tom trenutku”. Kako  tu pomiriti savijest , moral i grijeh ?

Eto , Chupich postade kardinal !

Postavlja se pitanje, privatiziraju li pojedini ugledni katolički profesori i crkveni velikodostojnici vjeru ili se smatraju ekskluzivnim tumačima svetog Pisma ?

Ako je Crkva podijeljena kulturološki, što i nije neka novost, jer je katolička Crkva prisutna u svim narodima na kugli zemaljskoj,znači li to da bi trebalo, pojedine dogme i učiteljstvo Crkve , prilagoditi pojedinim narodima ?

Ako se nastavi privatizirati i relativizirati učenje sveopće Crkve, postavlja se obično pitanje. Ima li smisla njeno postojanje ili smisao postojanje pape kao Kristovog sluge i namjesnika na zemlji ? Čemu Kongregacija za nauk vjere ?

Sva ova pitanja nisu beznačajna i slučajna. Niti je slučajno da pojedini katolički portali sa bogatog i „naprednog“ Zapada, često namjerno netočno citiraju papu Franju ili njegove izjave izvlače iz konteksta . Doduše i sam papa im daje dosta zanimljivog materijala.

Kako protumačiti izjave recimo naših i stranih  pseudoljevičarskih političara , koji citiraju papu Franju u dnevnopolitičke svrhe, a  nemaju nikakve veze sa katoličkom pa i ikakvom vjerom ? Ako je  papa „preliberalan“, „zaluđen „ ekumenizmom kojega ,izgleda , nitko ozbiljno ne shvaća osim katolika , onda je to naš problem.

Čak se šalju i mailovi u kojima se papu Franju proglašava nezakonitim nasljednikom pape emeritusa Benedikta XVI. Kako je izbor u konklavama nezakonit ako je na njemu sudjelovalo 115 kardinala s pravom glasa ?

Posebna su priča, pak neokatekumeni i neke laičke molitvene zajednice. Ne drže li se neki od njih „papskije od pape „? Ne gledaju li s visoka nas obične „male“ katolike ? Zar im je važnije večernje subotnje međusobno druženje od dolaska na nedjeljnu svetu misu u svoju župu ?

Pavao apostol piše Timoteju :"Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću... ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio... A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani..." (1 Timoteju 3:2-7)

Usporedno sa  pojmom“ konzervativaca“ , treba spomenuti i katoličke „liberale“. Iako bi kroz cijelu Crkvenu povijest mogli nalaziti „sukobe liberala i konzervativaca“, trebali bi se ipak upitati, kako to da na pojedinim katoličkim sveučilištima ne možeš znanstveno napredovati ako istražuješ ili braniš teze iz enciklika Humane vitae ,blaženog pape Pavla VI, ili Ordinatio Sacerdotalis  svetog Ivana Pavla II.

Što znači pojam u Crkvi „konzervativac“ ili „liberal“ ? U biti , to bi se moglo prevesti , tumačim Božju riječ kako me volja. Možda nije problem kako se tumači, nego je problem kada se ona iskrivljuje !

Usput, koliko je prijepora izazivala beatifikacija  pokojnog salvadorskog nadbiskupa Oscara Romera ? Napokon, dilemu je riješio sadašnji papa Franjo , proglašujući ga blaženikom u svibnju ove godine. Taj crkveni pastir je ubijen za oltarom jer se zalagao za prava sirotinje , kritizirajući vojnu huntu u Salvadoru, koju je otvoreno podržavala tadašnja administracija SAD-a. „Liberalni „ biskupi pak tvrde da je beatifikaciju „kočila“ snažna struja crkvenih velikodostojnika iz istočne Europe uz neke talijanske biskupe , jer su Romera smatrali doslovno marksistom, premda za to nema dokaza, osim već spomenute borbe za obespravljene i za demokratski ustroj države.

Čitam kolumne nekih naših poznatih teologa koji papu Franju nazivaju komunistom, ili mu pak zamjeraju popustljivost prema srbijanskoj diplomaciji ,po pitanju kanonizacije blaženog Stepinca. Jeli stvarno bitno, hoće li ( i moj omiljeni blaženik a uskoro i službeno svetac ) ,biti kanoniziran za 3 ili 33 mjeseca ? Papa Ivan Pavao II nije imao problema sa beatifikacijom Stepinca. On je živio i djelovao u komunizmu i dobro je znao s kim ima posla. Papa Franjo kao južnoamekiranac očito ne zna.

Možda mnoge papa Franjo i zbunjuje nekim svojim potezima naročito apostolskom pobudnicom „Amoris Laetitia“.

Nigdje ne piše da je zabranjeno kritizirati određene poteze pape,ali stvar je u poštivanju vrhovnog svećenika na zemlji.

Ima i drugih relativizama , pod parolom Božjeg milosrđa.

Recimo , tko poziva časnu sestru ( ? ) Teresu Forcades , da svoje stavove koje nemaju veze sa učenjem katoličke Crkve širi po Hrvatskoj ? I kako to da je ona još uvijek časna sestra koja zagovara slobodu žene na abortus, istospolnu „ljubav“ , pa i mogućnost ženskog „pape“ ?

Ili , zna li europski katolik koliko je u zadnjih 10 godina protjerano i ubijeno kršćana na Bliskom istoku ? I je li ga uopće briga za njih ? Hoće li se toga sjetiti oni katolici koji prosvjeduju za humaniji pristup izbjeglicama i migrantima iz Sirije i ostalih zemalja zahvaćenim „uvođenjem demokracije“ , i prosvjedovati protiv progona kršćana i njihovom bacanju sa broda u more od strane islamista ?

Mnoštvo pitanja bi se moglo još postaviti, od katolika poduzetnika koji ne plaćaju svoje radnike,varaju državu neplaćanjem poreza, pa do katolika koji u svetištima katolicima hodočasnicima naplaćuju, da karikiram, čak i zrak koji udišu.

Sve pod krinkom Božjeg Milosrđa !

Qui legit, quidam orare, pro me peccatore ?