U selu Maloula žive ljudi koji govore jezikom Isusa
Krista. Iako je govornika aramejskog preostalo još 15.000, trude se da im jezik
ne ode u zaborav. Tome pomažu i starokršćanski korijeni njihova sela, povezani
s mučenicom Sv. Taklom.
Maloula je sirijsko selo smješteno sjevero-istočno od Damaska,
glavnog grada Sirije na nekih 60-ak kilometara udaljenosti. Selo je okruženo
kalamonijskim brdima koja su dio šireg Kalamonijskog lanca, a nalazi se na 1500
metara nadmorske visine.
Njene kuće jedine su u Siriji građene na stijenama, jedna iznad
druge gdje zajedno tvore oblik amfiteatra kroz koji su ceste toliko uske i
nedovoljne da na prvi pogled sve zajedno izgleda kao ogromna košnica.
Unutrašnjost tih kuća nije ništa drugo nego nadograđena špilja u
kojoj stanovnici pronalaze utočište, i dom. Na stijenama i pećinama iznad
sela lako su prepoznatljivi znakovi križa iz antičkih vremena.
Na tim su mjestima prvi kršćani pronalazili zaklon pred
nesmiljenim rimskim progonima. Priča sela Maloule seže do najranijih, mističnih
kršćanskih vremena.
Sveta Takla rođena je u gradu Ikonija u poganskoj obitelji. Kao
mlada djevojka slušala je propovijedi Sv. Pavla. Njegove riječi doprle su
joj do srca što se nikako nije svidjelo njenoj obitelji, a pogotovo njenom
utjecajnom ocu. Naređeno je da se Takla spali na lomači u srcu grada.
U trenutku lomače nebo se napunilo oblacima i ugasilo tek planuli
oganj. Zaprepaštena rulja razbježala se svojim kućama, a Takla je bila spašena.
Razjareni otac nije ju prestao progoniti.
Potjera je trajala mjesecima i preko najviših planina i
Kalamonijskih brda mlada je mučenica uspjevala pobjeći. U blizini današnje
Maloule Takla je pronašla špilju u koju se sakrila, a po legendi preživljavala
je od malenog izvora vode, trave i molitve. Njena prisutnost okolne je seljane
učinila znatiželjnima pa su povremeno počeli dolaziti na njene propovijedi.
Izvorom iz blizine krstila je svaku osobu koja je to zatražila i
ujedno je liječila svakog bolesnika koji bi joj prišao. Riječ se ubrzo
proširila i svi su počeli dolaziti ka Sv. Takli po izliječenje. Ubrzo su joj
nadjenuli ime „Majka bolesnih” (ma aloul na arapskom) i tako je cijela regija
nazvana njenim imenom.
Samostan Sv Takle je navodno na mjestu gdje je svetica pokrštavala
seljane, a u blizini je i izvor iz kojeg je to radila. Časne sestre su
gostoljubive i za uzvrat se traži samo dobrovoljna donacija. Od donacija dobar
dio ide za pomoć nekoliko siromašnih obitelji i za siročad koja živi u
samostanu, a jedan dio i za obnovu samostana. Seljani Maloule koji žive „vani”,
a takvih je mnogo, daju izdašne i bogate milodare. Na dan Sv. Takle 24. 09.
svake se godine okupi mnogo iseljenika, a sobe samostana prepune su
hodočasnika.
U bližoj prošlosti u selu je osnovan „Institut aramejskog
jezika” koji je u vrijeme Isusa Krista bio jezik cijelog Bliskog
Istoka.
Počeo je propadati s napredovanjem islama, a samim tim i arapskog.
Danas je to jezik u izumiranju. Zapadno aramejski jezik materinji je malom broj
ljudi od kojih većina živi u selu Maloula i u susjednim selima Bakha i
Jubbadin.
Jezik postoji samo u govoru pa je podložniji mijenjanju ali
stanovnici Maloule sa srcem se trude da ne ode u zaborav. U novije
vrijeme napravljena je i knjižica gdje je na temelju staroaramejskog
alfabeta stvoren alfabet jezika Maloule. Iako bez pisane tradicije stanovnici
sada imaju i to bitno sredstvo za očuvanje jezika. Svakoga dana napišu barem
deset riječi ne bi li naučili svoje novo pismo.
Nema komentara:
Objavi komentar