Gerald Fitzgerald je rođen 29. listopada 1894 godine u gradu Framingham, Massachusetts, kao drugi od osam
sinova. Nakon završenog srednjeg obrazovanja , 1916 god, odlazi u sjemenište u Brighton,
Massachusetts. Za svećenika je zaređen 1921 god. i dobiva službu kao
dijecezanski svećenik u Bostonskoj nadbiskupiji, gdje djeluje 12 godina.
U studenom 1933 g.
Gerald ulazi u kongregaciju Svetog Križa. Nakon što je dao zavjete(1936),
postaje ravnatelj sjemeništa ove kongregacije. Iako aktivno djeluje u
zajednici, „progoni“ ga ideja za osnivanjem vjerske zajednice , koja bi se
bavila problemima svećenika i redovnika,
kao što su alkoholizam, psihičko
rastrojstvo i pitanja celibata. Ovaj misao će ga još više učvrstiti u nastojanju
za osnivanjem takve zajednice, kada mu je na vrata pokucao čovjek i rekao:“ Ja sam bio svećenik. Trebam pomoć.“
Otac Gerald traži na sve strane biskupa koji bi ga
podržao. Božja Providnost ga šalje u New Mexico . Nadbiskup Santa Fea, Edwin Vincent
Byrne, ga poziva i prima. U malom mjestu
Jemezu, uz pomoć nadbiskupa otac Gerald kupuje oko 2000 ha
zemlje. Na tom mjestu nastaje institut
Slugu Svetog Tješitelja, 1947 godine.
Dana 1. lipnja 1952, na Duhove, blagdan silaska Duha Svetoga na apostole, Sluge Svetog
Tješitelja, dobivaju dekret kao službena vjerska zajednica od biskupskog
prava. Otac Gerald je imenovan prvim
generalom zajednice, 5. srpnja iste
godine. On je ostao „glava i um“
zajednice ,sve do svoje iznenadne smrti 1969.godine.
Uskoro nakon otvaranja prve kuće u Jemezu, počeli su dolaziti prvi svećenici ,
sa psihičkim problemima i problemima
alkoholizma. Pristup Oca Fitzgeralda bio je fokusiran na
terapiju duhovnog iscjeljenja , na temelju svoga uvjerenja ,
da je intenzivna molitva mogla
donijeti promjene ponašanja kod svećenika.
Međutim, posebno iskušenje za članove ove zajednice, biti će kada dolaze
svećenici sa problemima celibata a naročito sa izopačenim seksualnim problemima. Činjenica jest da otac
Gerald nije bio „presretan“,dolaskom takvih svećenika, osobito imajući na umu
da je on sam postavio Pravila instituta u kojima je pisalo:“Odbijaju se
posrnuli svećenici, koje seksualno privlače maloljetnici i djeca“.
To je vrijedilo do 1948 god., kada je izmijenjeno to pravilo,
vjerojatno na inzistiranje nadbiskupa. Poslušnost je zavjet, pa je tako otac
Gerald, poslušao nadbiskupa. Međutim, on u svojim pismima pokazuje skepsu, što
se tiče izlječenja svećenika sklonih pedofiliji. Predlaže
nadležnim biskupima i Vatikanu da se takvi svećenici razriješe službe pa čak
i protiv njihove volje.
Čak razmišlja i o kupovini nekog otočića u Karibima ,
gdje bi se sklonili ovakvi svećenici. Piše , 1957 god.,pokrovitelju i
suosnivaču S.P.-a, nadbiskupu Byrne-u :“ "Smijem
li moliti Vaša Ekscelencijo da se
složite i odobrite ono što smatram, kao vrlo važnu odluku s naše strane
.Nećemo ponuditi gostoprimstvo ljudima
koji su zaveli ili pokušali zavesti dječake ili djevojčice. Ti
su ljudi Vaša Ekscelencijo ,đavoli i srdžba Božja je pala na njih. Da sam ja biskup, prijavio bi ih u Rim za prisilno razrješenje
.... Uvijek sam želio smjestiti ih na
neki mali otok - ali čak i otok je previše dobar za te zmije otrovnice, za koje
Blagi Gospodin reče - bilo bi bolje da se nisu ni rodili- . Ovo je
neizravni način da se kaže prokletih, zar ne? Kad vidim Svetog Oca ja ću govoriti o ovome problemu njegovoj svetosti. "
Očito je otac Gerald, bio isfrustriran ovim pojavama u
Crkvi. Više emocionalno , nego znanstveno reagirao je otac Gerald, piše mgs. Stephen Joseph Rossetti inače psiholog po struci i ravnatelj
instituta sveti Luka, koji se bavi problemima svećenstva. Bez obzira na sve, otac
Gerald je punim srcem posvetio dio svog života, za istinsku pomoć svećenicima u nevolji. To
što je češće „razmišljao“ srcem nego umom, govori o njegovoj
senzibilnosti.
U susretu 1964 godine,sa novoizabranim papom Pavlom VI, također je
izrazio skepsu o mogućnosti povratka u aktivnu službu ovih svećenika, iako
dopušta mogućnost ali sa oprezom i nadzorom. Papu Pavla VI, nisu morile samo
ove brige, nego je između ostalog trebalo dovesti II. Vatikanski koncil kraju,
otvoriti dijalog sa pravoslavnim crkvama, suočavanje sa modernizmom, te
riješiti pitanje kontracepcije.
Otac Fitzgerald umire 28 lipnja 1969 godine. Pokopan je
na groblju „Uskrsnuća Gospodnjeg“ Slugu Tješitelja u Jemezu .
Dana 17. siječnja 1971, Sluge Svetog Tješitelja, koje je
osmislio i utemeljio otac Fitzgerald, dobivaju
"Decretum Laudis", čineći ga Kongregacijom Papinskog prava.
Danas djeluju u šest kuća od kojih su četiri u SAD te po
jedna u Vietnamu i Filipinima.
Jedno pitanje . Je li otac Fitzgerald , kao i njegovo
djelo , bio namjerno marginalizaran ?
Nema komentara:
Objavi komentar