Što kaže crkveni zakonik o izboru i umirovljenu biskupa

Kan. 377

§ 1. Vrhovni svećenik (papa) slobodno imenuje biskupe ili potvrđuje zakonito izabrane.

§ 2. Barem svake tri godine biskupi crkvene pokrajine ili, gdje to okolnosti savjetuju, biskupske konferencije neka zajednički i tajno sastave popis prezbitera, također članova ustanova posvećenoga života, koji su prikladniji za biskupstvo i neka ga dostave Apostolskoj Stolici, pri čemu ostaje na snazi pravo svakog pojedinog biskupa da zasebno iznese Apostolskoj Stolici imena prezbitera koje smatra dostojnima i prikladnima za biskupsku službu.

§ 3. Osim ako je zakonito određeno drukčije, kad god treba da se imenuje dijecezanski biskup ili biskup koadjutor, zadaća je papinskog izaslanika, s obzirom na takozvanu trojku koja treba da se predloži Apostolskoj Stolici, da pojedinačno istraži i Apostolskoj Stolici priopći, zajedno sa svojim mišljenjem, ono što savjetuju metropolita i sufragani pokrajine kojoj pripada biskupija koja treba da se popuni ili s kojom se sastaje na skupštinu, a i predsjednik biskupske konferencije; osim toga, papinski izaslanik neka pita za savjet neke iz zbora savjetnika i stolnog kaptola i neka, ako to smatra korisnim, pojedinačno i tajno zatraži mišljenje i drugih iz jednog i drugog klera, a i laika koji se odlikuju mudrošću.

§ 4. Osim ako je zakonito predviđeno drukčije, dijecezanski biskup koji smatra da njegovoj biskupiji treba da se dade pomoćni biskup neka Apostolskoj Stolici predloži popis barem trojice prezbitera prikladnijih za tu službu.

§ 5. Neka se ubuduće svjetovnim vlastima ne daju nikakva prava ni povlastice izbora, imenovanja, predlaganja ili određivanje biskupa.

Kan. 401

§ 1. Dijecezanski biskup koji je navršio sedamdeset pet godina života poziva se da vrhovnom svećeniku preda odreknuće od službe, koje će, pošto razmotri sve okolnosti, odlučiti o tome.

§ 2. Dijecezanski biskup koji je zbog slaba zdravlja ili zbog kojeg drugog važna razloga postao manje prikladan za vršenje svoje službe usrdno se poziva da preda odreknuće od službe.

Kan. 402 

§ 1. Biskup čije je odreknuće od službe prihvaćeno zadržava naslov umirovljenog biskupa svoje biskupije i može zadržati, ako to želi, mjesto stanovanja u samoj biskupiji, osim ako u određenim slučajevima zbog posebnih okolnosti Apostolska Stolica odluči drukčije.

§ 2. Biskupska konferencija mora se pobrinuti da se osigura dolično i dostojno uzdržavanje biskupa koji se odrekao, imajući u vidu prvotnu obvezu biskupije kojoj je on služio.